Ovo je višnja za kojom su očito srne lude. Prošle su joj godine dva puta pojele krošnju, i cijelo ljeto je bila bez ijednog lista, nisam je htio iskopati samo radi neke lude nade da je ipak živa. Nisam ju ni zaštitio od zeca, dok sam sve ostalo zamotao prije zime. I gle, kako se bori za život
Ovo je jedna od jabuka koje sam sadio jesenas. Kako sada izgleda, primile su se sve do jedne. I jabuke, i kruške, breskva, marelice, šljiva, sve!
Oskoruša. Prve su potjerale lišće, vidi kakvu krošnjicu imaju dok ostale voćke tek pupaju.
Jedan od eksperimenata. Na slici su dafina (lijevo) i kesten (desno). Ono iza njih je samo štap

Posađeni u istu rupu, dafina bi trebala pružati zaštitu kestenu dok je mali. I jedan i drugi su tek napupali. A vidi se i s kakvim kamenjem imam posla kad sadim voćke, ovdje lopata ne služi ničemu, samo kramp i kasnije ručno prčkanje po krhotinama kamena.
Maline i kupine koje će nadam se napraviti zelenu ogradu...
Aronija. Baš mi se sviđa grmić, nadam se da će plodovi biti jestivi.
Ribizl.
Ovako ograđujem teren gdje graniči sa šumom. Kako ima puno ovih grmova, raskrčim sve što je duboko u mom prostoru, a oni koji se nađu na međi, zasiječem svaku granu i prelomim je do tla. Tako ostaje živa, rana zaraste i meni ostaje trajna ograda.
A ovdje se smjestio hotel za pčele, u krošnju stare kruške. Nadam se da će pronaći stanare.
