Zemljani

[ogi]

Plodovi kikirikija su zanimljivi zato što botanički gledano ne pripadaju orašastim plodovima već porodici mahunarka.
U početku rasta biljke plodovi se razvijaju iznad zemlje. No, kako biljka raste, njihova težina i sila gravitacije ih vraćaju nazad ispod zemlje gdje sjemenke sazrijevaju zatvorene u drvenastoj mahuni. Zato su i prozvani zemljanim orahom.
Inače, ta je biljka podrijetlom iz Južne Amerike. Još su ga stare Inke koristile u svojoj prehrani.

U industriji se kikiriki koristi na više od 300 različitih načina - od proizvodnje brašna, sapuna, deterdženta, plastike, sjaja za cipele i metale, pa do različitih krema, šampona i lijekova.
Za razliku od mnogih drugih plodova koji se mogu "maskirati" u različitim jelima, kikiriki ima svoj karakteristični okus koji se prepoznaje u svim jelima koja se njime pripremaju.

Nutricionistički gledano, kikiriki je veoma vrijedan plod, bogat bjelančevinama, biljnim vlaknima, različitim mineralima i vitaminima (niacinom, tiaminom, vitaminom E i vitaminom K).

Kikiriki se mogu jesti sirovi i prženi, slani i neslani, te se od njih mogu proizvesti poznati kikiriki maslac i ulje; a mogu se koristiti i za različite deserte i slatkiše, kao i u mnogim "slanim" jelima.

Upozorenje - jedite samo plodove koji su svježi ukusom i izgledom i koji nisu užegli; jer se na zastarjelim plodovima razvijaju mikroorganizmi koji u sebi sadrže kancerogeni otrov aflatoksin.