Krumpir. Vidi se i ovogodišnja slama koju sam naknadno stavljao tamo gdje se vidio posađeni krumpir. Inače je krumpir bio posut stajnjakom i prošlogodišnjom slamom pa nema nikakvog korova. Razmaci su nastali nakon jakog vjetra koji ih je dobro rasturio, ali i dalje se dobro drži i prilično zdravo izgleda.
Krumpir je tik uz raštiku, tikvu, vinovu lozu i čičoku. Čičoka raste zapanjujuće dobro.
Paprika okružena brokulom, rajčicom, tikvom...tlo je posuto travom koju je susjeda kosila na svom travnjaku. Prednost trave je što nema sjemenja pa samo malčira tlo i smanjuje količinu korova.
Tomatillo se držao jako dobro dok nisu došle ove vrućine. Iznenađujuće malo korova raste pod njim. Valjda zato što jako brzo raste pa zasjeni sve drugo. Bukvalno!
Sad ga moram zalijevati svaki dan, ali živ je.
Živjela bioraznolikost: mahune, tikve, rajčice, krastavci, salata (u cvatu)...svaki dan se nešto ubere.
Rajčica je već dosta velika. Tu raste pored visoke mahune, iako to nije dobra kombinacija. Odvojene su redom mrkve koje su kompatibilne s obje kulture.
Sviđa mi se ideja da se vrt samo dizajnira i onda sam brine o sebi. Odeš na more i nema te tjedan dana, a kad se vratiš sve izgleda dobro. Puno smo već povrća nabrali na toj maloj površini. Moja mama me je nedavno obavijestila da je moj eksperiment s krumpirom uspio: vidjela je mlade krumpire ispod. A cijelo mi je vrijeme tvrdila da je nemoguće na tako tvrdoj zemlji i bez imalo muke (okopavanja, plijevljenja, zgrtanja...kako se inače obrađuje krumpir) išta dobiti. Ja zadovoljan! 
