Žitarice pripadaju istoj porodici osim heljde pa imaju vrlo sličnu morfološku građu i biološka svojstva.
Plod žitarica zove se zrno ili pšeno. Plod ječma i riže srastao je sa pljevicama, a plod zobi, prosa i nekih vrsta pšenice obavijen je pljevicama. Pšenica i raž imaju golo zrno.
Zrno žitarica bogato je različitim i vrlo vrijednim kemijskim sastojcima. Narodna medicina kao i danas suvremena medicina preporučuju žitarice kao zdravu hranu, a i za liječenje nekih bolesti. Iako žitarice imaju sličan kemijski sastav ploda postoje određene razlike, pa se prema tome ne razlikuju samo vrste žitarica, nego i unutar vrste na kemijski sastav utječe sorta - hibrid, tlo, klimatski uvjeti i agrotehnika.
U plodu žitarica ima oko 14% vode, surovih proteina od 8-16%, bezdušičnih ekstraktivnih tvari 60 do 85%, masti 2-6%, celuloze 2-11% i mineralnih tvari od 1,5 do 6%. Zrno žitarice sadrži i vitamine, enzime i neke druge kemijske sastojke u manjoj količini.
Voda: u zrnu žitarice vode mora biti manje od 14%. Ako je postotak veći zrno će se kvariti. Što je manji postotak vode u zrnu veća je mogućnost čuvanja svih sastojaka zrna, a manji je utjecaj nepovoljnih vanjskih čimbenika na biološku vrijednost ploda. Ako sjeme žitarica sadrži veoma malo vode, može bez štete podnijeti izuzetno niske temperature, a svijetlost neće izazvati nikakve promjene.
Bjelančevine su vrlo važan sastojak ploda žitarice. Na postotak bjelančevina u zrnu posebno utječu klimatski uvjeti i prehrana dušikom. Pšenica ima najveći sadržaj i najbolju kakvoću bjelančevina.
Bjelančevine su: albumin, globulin, glijadin i glutenin. Globulin, glijadin i glutenin stvaraju ljepak, odnosno povezuju škrobna zrnca. Ako je ljepak slabe kakvoće dobivamo kruh loše kakvoće s većim šupljinama.
Pšenični kruh je najbolji, raženi kruh je manje porozan i manjeg obujma (slabiji ljepak), ječmeni kruh je još lošije kvalitete, a zobeni i kukuruzni kruh su zbijeni i tvrdi, jer zob i kukuruz nemaju lijepka.
Masti se uglavnom nalaze u klici. Najviše masti u odnosu na težinu klice ima kukuruz, oko 30-35%, zob oko 25%, proso oko 20%, raž i pšenica oko 13-15%, a najmanje ječam oko 10-12%.
Celuloza je koristan sastojak ploda žitarice, drži se dobrom i zdravom u prehrani ljudi. Pri mljevenju cijelog zrna u brašnu ima veći postotak celuloze i ostalih korisnih hranjivih sastojaka.
Meljavoem cijelog zrna značajno se obogaćuje brašno mineralnim tvarima koje su prijeko potrebne za prehranu. Od mineralnih tvari najviše ima fosfora, kalija, magnezija, kalcija, sumpora, natrija željeza i drugih mineralnih tvari. Meljavom punog zrna, brašno sadrži vitamine E, K, PP, B kompleks, provitamin A.