Marijanči je napisao/la:
kao arhitekt mogu reči nije mi jasna 'ekološka' strana , jer za napraviti takvu kuću treba posjeći dosta šume, a drvo raste godinama da bi bilo spremno za sječu ...
Sve ovisi... recimo način iskorištavanja šume. Šume se sjeku stihijski, posječe se velika površina, pa se zasade nova stabla. To znači bar 20 godina golog tla izloženog eroziji, uništeno životinjsko stanište itd. Razumno bi bilo posjeći možda 1 stablo na svakih 50-100 metara udaljenosti, kako bi njegovo mjesto zauzelo mlado stablo koje pokušava doći do svijetlosti, a ne bi preživjelo da se staro ne sruši. Samo onda je problem kako to stablo izvući iz šume. Zato ekološku drvenu kuću smatram onom koja koristi drvo koje je raslo na mjestu gdje je kuća izgrađena.
Susjed mi ima ideju držati radne konje i baviti se šumarstvom. Navodno konj puno lakše izvlači trupce iz šume nego traktor, može se kretati manje pristupačnim terenom, pa čini mogućim iskorištavanje šume na razumniji način.
Značajan doprinos u uništavanju prirode ima transport i obrada materijala, pored njegovog prikupljanja. Kamena kuća je super ako je izgrađena od kamena koji se nalazi u dvorištu kuće. Ali ako kamen treba dovlačiti stotinama kilometara? Ako treba odsjeći cijelo brdo (prije toga oguliti svu šumu s njega) kako bi se došlo do kamena? Pa taj kamen mrviti u pijesak i pritom trošiti mnogo energije? Voziti pijesak u betonaru, voziti beton na gradilište... Pa što kad dođe vrijeme rušenja, opet trošiti toliko energije da se prostor očisti? Gdje se to može mjeriti sa stablom koje je oboreno, oguljena mu je kora, iskorišteno kao greda na mjestu gdje upravo leži, i još pripadajuće grane iskorištene kao ogrijev u novoj kući? Kako kuća propada, tako postaje djelom zemlje, koja se koristi za rast novog stabla. Nema transporta, nema uludo potrošene energije.
No, kako su danas šume rijetke, vjerojatno je jedina kuća od ekoloških materijala ona od slame u poljoprivrednom kraju, ili ona od otpada u urbanom kraju, ili ona od vreća ispunjenih pijeskom u pustinji.