Zemljani

ogi · Postano: 15.6.2011. sri. 23:21 Naslov: Vrtovi naših prijatelja

Prekjučer sam upoznao baku Dragicu (84) za vrijeme šetnje sa Ringom.
Razgovarali smo više od pola sata Smile

Okopavala je svoj mali vrt u dvorištu a prije toga je cijeli dan bila nekoliko kilometra dalje gdje ima veliki organski vrt na državnoj zemlji.
Jede samo hranu koju sama uzgoji i kiselo mlijeko, meso uopće ne jede.
Tako živi već dugo i kaže "sinek, ja sam ti ko' u raju" Full in love

Nekoliko puta mi je rekla da odem s druge strane kuće i pogledam cvijeće koje uzgaja na prozoru, kaže da se svako jutro pomoli i stavi na prozor cvijeće Bogu i ljudima Smile

pkristo · Pridružen/a: 01. 12. 2010. Postovi: 553 Lokacija: ZG

Krasno!

ogi · Postano: 7.2.2012. uto. 16:27 Naslov:

Naš Vrt - Čupava zemljica

Zajednički uzgoj naše Tine i njenih prijatelja! skace od srece

http://blog.nasvrt.org/

www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/kada-novac-ne-dolazi-prvi-fotogalerija

Živjeti sa puninom okusa, sa puninom zdravlja.
Naši preci, naše bake i djedovi, a još i naši roditelji, su se iz dana u dan hranili hranom koja je prirodno izrasla u zdravoj zemlji, koja je dobivala zdravu vodu, koja je bila na zdravom zraku, koja je dobivala ljudsku pažnju i dnevnu brigu. Hrana je temelj našeg zdravlja, izvor našeg života i osnova naše ljudske civilizacije.

U posljednjih 50 godina se događa trend sve veće industrijalizacije i komercijalizacije hrane pod svaku cijenu. Što ćemo doručkovati, ručati i večerati, od čega ćemo graditi naše stanice, dakle, od čega ćemo se mi sami sastojati, sve više je pod kontrolom velikih industrijskih sustava koji su usmjereni isključivo na vlastiti profit i koji ne gledaju hranu kao izvor naše snage i života, već kao tržišni faktor koji njima treba donijeti korist. Zbog toga se hrana sve više proizvodi u neprirodnim uvjetima, genetski se modificira da bi se prilagodila industrijskoj proizvodnji, kemijski i termalno se obrađuje da bi danima i tjednima mogla putovati po svijetu do našeg dućana. Hranu koja se kupuje u dućanima i dalje nazivamo hranom, ali ona često nema više puno veze sa stvarnom hranom. Zato je velikoj većini ljudi, pogotovo u urbanim sredinama teško doći do prirodno izrasle, zdrave hrane, uz prihvatljivu cijenu.

I tako jedemo hranu koja je biološki manje vrijedna, koja ima znatno reduciranu količinu nutrijenata, koja je izgubila puninu svog okusa, koja nam ne daje snagu za život. Što je najopasnije i najžalosnije, mi ljudi, gubimo polako svijest o tome što je stvarna hrana. Djeca ne prepoznaju okus jagode, jer misle da je okus jagode onaj koji imaju kada peru zube s pastom za zube „s okusom jagode“. Navikavamo se na bezukusnu hranu iz velikih supermarketa, navikavamo se na konzerve i gotova rješenja iz regala, navikavamo se na to da se naše tijelo gradi od manje vrijednih namirnica, navikavamo se na alergije i bolesti, otuđujemo se od prirodne hrane i gubimo polako naš vlastiti potencijal za zdravim i prirodnim životom.

Mi mislimo da to ne smijemo dopustiti, i mi ne želimo pasivno pristati da se stvari oko nas događaju na našu štetu.

Mi vjerujemo da je naše tijelo nešto sveto, da je hrana nešto sveto, da je naš život i naše zdravlje nešto sveto i da komercijalni interes nikada ne smije biti iznad brige o našem zdravlju, našoj dobrobiti, našem razvoju, budućim generacijama. Mi vjerujemo da se sami možemo i trebamo udruženim snagama brinuti o proizvodnji naše hrane, tako da ona bude onakva kako ju je priroda milijunima godina stvarala za nas, sa puninom okusa, sa puninom zdravlja. Mi vjerujemo da je svaki čovjek, kao dio prirode i zajednice života na ovoj planeti, rođen sa pravom na vlastitu proizvodnju i slobodnu distribuciju i trgovinu samostalno i prirodno proizvedene hrane, te vjerujemo da u našim društvenim sredinama to pravo trebamo afirmirati.

Pravo na zdravu hranu je pravo na zdrav život.

To pravo mi oduvijek i zauvijek imamo!