Zemljani

[filo]

Dunja potječe iz jugozapadne Azije, odnosno iz Perzije i Anatolije, a samoniklu je nalazimo i u srednjoj Europi. Poznata je i pod nazivom sidonijska kruška. Drvo dunje može narasti i do sedam metara, a često raste u obliku grma. Plod je oblika jabuke ili kruške, nepravilno je grbav, zlatnožute do crvene boje, te pokriven dlačicama koje se lako skidaju. Ugodnog je mirisa, a sirovo meso je tvrdo i trpko-kiselog okusa.
Ova namirnica bila je popularna kod starih Grka, koji su je pripremali tako da bi je izdubili, napunili medom, stavili u pleh i ispekli, a u grčkoj mitologiji simbolizirala je ljubav i sreću. Rimljani su iz dunje dobivali eterična ulja koja su koristili u parfumerijama. U Francuskoj je poznata već stoljećima, a koristi se ne samo u kuhinji već i u kozmetičke svrhe te u medicini.
Dunja koju mi poznajemo razlikuje se od dunje iz zapadne Azije i tropskih područja, gdje je mekša i sočnija. U područjima hladnije klime, ovo voće je privlačnog oblika, bogate žute boje kad je zrelo, i ima jak, pomalo težak miris.
Ako se odlučujete na uzgoj dunje, imajte na umu da njezina stabla vole zasjenjeno, ali ne potpuno zaklonjeno mjesto na neutralnom tlu. Traže dosta malčiranja i zalijevanja dok su mlada. Također ih lagano valja obrezivati kako biste im omogućili cirkulaciju zraka. Ako ipak dođe do loše cirkulacije zraka ili izlaganja hladnoći, dunjino lišće će dobiti crvene i žute mrlje, a zatim će se početi kovrčati i smežurati. Ako je problem tek u začetku, uklonite sve takvo lišće, a ako ga ima previše, poslužite se ipak fungicidima.

Vitaminska bomba
Sirova, ova “zlatna jabuka” u 100 grama ima 57 kcal/ 238 kJ, od čega 0,40 posto proteina, 0,1 posto masti, 15,3 posto ugljikohidrata. Bogata je dijetalnim vlaknima i bakrom, i sadrži puno taninskih tvari.
Dobar je izvor vitamina C (15 mg, što je 18,8 posto preporučenog dnevnog unosa). Sjemenke sadrže 15 posto ulja i proteina, uz mali udio amigdalina. Glavni sastojak sjemenke je sluz, koje ima 10 posto u omotaču, dok pulpa dunje sadrži 3-3,5 posto jabučne kiseline. Sadrži i betakaroten u količini od 33 ľg.
Zbog prisutnog pektina, od ovog voća pripremaju se ukusne marmelade i želei.
Plodovi se ubiru od sredine rujna do kraja listopada, što ovisi o klimatskim uvjetima staništa na kojem se dunja uzgaja, a lišće se, prema potrebi, sabire od sredine svibnja do sredine rujna.
Dunje uglavnom nisu dostupne u trgovinama, ali se u posljednje vrijeme mogu naći i na tržnicama. Možete ih pronaći u vrtovima ili voćnjacima. Oblikom poput jabuke ili kruške, odaberite dunje koje nisu premekane i imaju jednoličnu zlatnožutu boju. Tijekom godine dostupne su od listopada do prosinca.

Čuvanje u vrećama
Dunje čuvajte u zatvorenoj, plastičnoj vrećici do dva mjeseca ili ih stavite u zdjelu za voće i čuvajte na sobnoj temperaturi, a u tom će slučaju prostor poprimiti njihov raskošan miris.
Dunje se ne mogu konzumirati sirove, već kuhane ili pečene. Zbog velike količine pektina u njezinoj kori, dunje se kuhaju i koriste za pripremu kompota, želea, marmelada i voćnih kašica. Inače, riječ “marmelada” potječe od portugalske riječi za dunju - marmelo.
U Španjolskoj se dunja kuha zajedno sa šećerom kako bi se dobila voćna poslastica (sir od dunja) membrillo, koja se zatim hladi i reže na ploške te poslužuje samostalno kao slastica ili uz mekane sireve. Inačica ove poslastice postoji u Francuskoj, ali i kod nas, u Dalmaciji, posebice u Dubrovniku gdje se naziva kotunjata.


KOTUNJATA

Voćni sir od dunja Dubrovčani su nazvali kotunjata, a mi vam donosimo recept za njegovu pripremu.
Sastojci: 2 kg očišćenih dunja, 600 g šećera, 1 limun
Za premazivanje kalupa: ulje
Priprema:
1. Dunje operite, ogulite, prerežite napola, očistite od sjemenki, narežite na kockice i kuhajte u vodi dok ne omekšaju.
2. Kuhane dunje propasirajte i kuhajte na laganoj vatri 15 minuta.
3. Umiješajte limunov sok, šećer i nastavite kuhati uz neprekidno miješanje još 30-ak minuta.
4. Topli sir od dunja izlijte u odgovarajuće kalupe koje ste prethodno premazali uljem.
5. Dobro ohladite, istresite iz kalupa i narežite.

[filo]

[ogi]

Plodovi se ubiru od sredine rujna do kraja listopada, što ovisi o klimatskim uvjetima staništa na kojem se dunja uzgaja, a lišće se, prema potrebi, sabire od sredine svibnja do sredine rujna.

Za lijek se upotrebljavaju plodovi, listovi i sjeme dunje. Sluz dunjina sjemena (Mucilago Cydoniae) priprema se stavljanjem sjemena u vodu, a primjenjuje se za liječenje rana nastalih kod dugotrajnog ležanja bolesnika, opeklina i kao sredstvo kojim se natope oblozi kod upaljenih očiju i otvorene, raspucane kože. Zahvaljujući sluzi i pektinu, dunja je veoma dobra kod liječenja upale ždrijela i sluznice te krajnika i zračnih putova. Sluz se također koristi u kozmetičkoj industriji, u losionima i kremama za kožu. Kod upale želučane i crijevne sluznice preporučuje se kuhana dunja, koja također ublažava jake proljeve. Vunasta pokožica plodova se oguli i pri upotrebi osuši. Plodovi obilno sadrže sluzne tvari: pektin, ulja, amigdalin, fosfornu kiselinu i vitamin C, a plod dunje izvrsno je i sredstvo u liječenju anemije.

Sok od dunje, ukuhan s jednakim dijelom šećera, dobro je sredstvo protiv prsnih bolesti i bolesti grla. Budući da dunja steže, preporuča se sirup od ovog voća za liječenje rana, a pomaže i kod dijareje.

https://www.coolinarika.com/namirnica/dunja/