Postano: 31 lis 2011, 17:55
i Atkins djeluje
ko ga može izdržati
mršavljenje je pitanje svijesti, odluke
principa ima 100 i svi djeluju
ko ga može izdržati
mršavljenje je pitanje svijesti, odluke
principa ima 100 i svi djeluju
Stranica: 24/26.
Postano: 27 stu 2011, 15:52
Postano: 09 pro 2011, 00:16
Postano: 10 vel 2012, 23:39
Toksične tvari koje nastaju obradom hrane
Termičkom obradom hrane pri visokim temperaturama dolazi do stvaranja određenih vrsta toksičnih tvari. Osnovna svrha kuhanja hrane je dobiti mikrobiološki sigurnu hranu sa optimalnim nutritivnim i senzorskim svojstvima i minimalnim sadržajem potencijalono štetnih tvari. Toksikanti koji nastaju obradom mogu biti različiti produkti procesa. Tako toksične tvari mogu nastati u procesima kao što su Maillardove reakcije, termička obrada hrane, autooksidacija lipida, tretiranje kiselinama i lužinama, fermentacija, salamurenje, ionizirajuće zračenje, obrada vode za piće i sl. Prikazati ćemo nekoliko karakterističnih primjera toksičnih tvari koje nastaju tokom prerade hrane.
Toksična tvar koja nastaje termičkom obradom nekih vrsta hrane pri visokim temperaturama je akrilamid . Može biti prisutan u širokom spektru pržene i pečene hrane. Akrilamid je od strane IRAC svrstan u grupa karcinogena. Ispitivanja su pokazala da se relativno visoke koncentracije akrilamida nalaze u hrani bogatoj ugljikohidratima kao što su čips, prženi i pečeni krompir i tostirani kruh. Nastanak akrilamida je u vezi sa stupnjem preprženosti hrane, gdje dolaze do izražaja Maillard-ove reakcije posebno aminokiseline asparagina. Kruh, odnosno kora kruha, žitarice i kafa sadrže određene koncentracije akrilamida.
Takođe, heterociklični amidi (HCA) u pečenom mesu mogu biti povezani sa nastankom raka u stomaku i drugim organima. Heterociklični amid se formira kada aminokiseline i kreatin reaguju na visokim temperaturama. Četiri faktora utiču na formiranje hetrocikličnih amida: vrsta hrane, metod kuhanja, temperatura i vrijeme. Hetrociklični amidi se mogu naći u kuhanom mišićnom mesu. Drugi izvori proteina kao što su mlijeko, jaja, tofu, jetra sadrže vrlo malo ili nikako HCA ako se kuhaju. Prženje, pečenje i roštilj proizvode njveće količine HCA.
Kao potencijalne toksične tvari u hrani značajni su klorpropanoli i policiklički aromatski ugljikovodici, koji također nastaju termičkom obradom hrane. Klorpropanoli nastaju obradom različitih vrsta hrane ili sastojaka hrane. Značajne količine mogu biti u ječmu za vrijeme proizvodnje slada, kao i tostiranom kruhu, prženom siru ili prženim žitaricama, umacima od soje i sličnim proizvodi, biskvitima, kuhanoj usoljenoj ribi ili mesu. Najvažniji spojevi iz grupe klorpropanola se 3-monoklorpropandiol (3-MCPD) i 1,3-diklor-2-propanol.
Termičkom obradom hrane pri visokim temperaturama dolazi do stvaranja određenih vrsta toksičnih tvari. Osnovna svrha kuhanja hrane je dobiti mikrobiološki sigurnu hranu sa optimalnim nutritivnim i senzorskim svojstvima i minimalnim sadržajem potencijalono štetnih tvari. Toksikanti koji nastaju obradom mogu biti različiti produkti procesa. Tako toksične tvari mogu nastati u procesima kao što su Maillardove reakcije, termička obrada hrane, autooksidacija lipida, tretiranje kiselinama i lužinama, fermentacija, salamurenje, ionizirajuće zračenje, obrada vode za piće i sl. Prikazati ćemo nekoliko karakterističnih primjera toksičnih tvari koje nastaju tokom prerade hrane.
Toksična tvar koja nastaje termičkom obradom nekih vrsta hrane pri visokim temperaturama je akrilamid . Može biti prisutan u širokom spektru pržene i pečene hrane. Akrilamid je od strane IRAC svrstan u grupa karcinogena. Ispitivanja su pokazala da se relativno visoke koncentracije akrilamida nalaze u hrani bogatoj ugljikohidratima kao što su čips, prženi i pečeni krompir i tostirani kruh. Nastanak akrilamida je u vezi sa stupnjem preprženosti hrane, gdje dolaze do izražaja Maillard-ove reakcije posebno aminokiseline asparagina. Kruh, odnosno kora kruha, žitarice i kafa sadrže određene koncentracije akrilamida.
Takođe, heterociklični amidi (HCA) u pečenom mesu mogu biti povezani sa nastankom raka u stomaku i drugim organima. Heterociklični amid se formira kada aminokiseline i kreatin reaguju na visokim temperaturama. Četiri faktora utiču na formiranje hetrocikličnih amida: vrsta hrane, metod kuhanja, temperatura i vrijeme. Hetrociklični amidi se mogu naći u kuhanom mišićnom mesu. Drugi izvori proteina kao što su mlijeko, jaja, tofu, jetra sadrže vrlo malo ili nikako HCA ako se kuhaju. Prženje, pečenje i roštilj proizvode njveće količine HCA.
Kao potencijalne toksične tvari u hrani značajni su klorpropanoli i policiklički aromatski ugljikovodici, koji također nastaju termičkom obradom hrane. Klorpropanoli nastaju obradom različitih vrsta hrane ili sastojaka hrane. Značajne količine mogu biti u ječmu za vrijeme proizvodnje slada, kao i tostiranom kruhu, prženom siru ili prženim žitaricama, umacima od soje i sličnim proizvodi, biskvitima, kuhanoj usoljenoj ribi ili mesu. Najvažniji spojevi iz grupe klorpropanola se 3-monoklorpropandiol (3-MCPD) i 1,3-diklor-2-propanol.
Postano: 21 sij 2013, 22:39
Poznato je da se od ranih početaka čovjek hrani sirovom hranom. Bobice, divlje trave, čak i neke vrste lišća bile su našim praprecima glavna hrana. Prije nego što je čovjek poznavao vatru, bio je prisiljen jesti samo sirovo. Taj čovjek nije dugo živio jer je imao puno prirodnih neprijatelja, a i hrana koju je jeo nije bila dovoljno kalorična.
Kad je spoznao da može jesti i meso životinja i riba, a to je bilo rano u evoluciji, tada se problem kaloričnosti smanjio. Naime, pokazuje se da je razlika u probavljivosti između sirovog i termički obrađenog mesa mala. Razlozi zašto se meso danas kuha i peče su: izbjegavanje zaraze nametnicima i kulturni odgoj.
Zašto sam se prvo odlučio prokomentirati sirovo meso, a ne voće i povrće? Pa, zato što jedino sirovo meso u dovoljnim količinama bi osobi koja se hrani samo sirovom hranom omogućilo da uzima dovoljnu količinu kalorija za svakodnevne napore.
Prehrana bazirana samo na sirovom voću, povrću, orašastim plodovima i sjemenkama ima nekoliko nedostataka. Prvi je taj da ona nije dovoljno kalorična. Drugi je taj da osim ako se ne bira jako pažljivo koje povrće da se konzumira sirovo, a koje ne, da će doći do preopterećenja crijeva velikom količinom neprobavljivih celuloznih vlakana. Dakle, osoba mora biti veliki znalac ako se želi provlačiti. Mora poznavati što smije jesti sirovo, a što je bolje kratko prokuhati. Treći nedostatak je taj što je okruženje takvo da nije naučeno na ljude koji jedu samo sirovu hranu. Nema im za ponuditi dovoljno široki meni. Četvrti nedostatak je da se treba jesti polako i dosta dugo žvakati, što ljudi zna ići na živce. Nismo krave. zubi
O tome što jesti sirovo, a što se ne preporuča, ću kasnije napisati.
Sad bih se osvrnuo na prednosti jedenja sirove hrane, kojih također ima nekoliko.
Prehrana bazirana na sirovoj hrani osigurava dovoljne količine svih vitamina i minerala. Iznimka su jedino životinjsko hem željezo i vitamin B12. Međutim, malo sirovog mesa ili ribe će i to nadoknaditi.
Nadalje, takva prehrana je brza i praktična. Ne zahtjeva dugotrajnu pripremu i ne zahtjeva pranje puno masnih i zapečenih zdjela nakon obroka.
Pokazuje se da osoba koja se hrani većinski sirovom hranom ima smanjeni rizik od oboljenja od cijelog niza bolesti koje pogađaju ostalu populaciju. To uključuje sve bolesti, od obične prehlade do raka. Sirova prehrana je vrlo raznovrsna. Ona također izbacuje konzumaciju žitarica i mahunarki, budući da se ni jedne ni druge ne mogu jesti sirove. Time se također smanjuje rizik za razna degenerativna oboljenja i autoimune bolesti.
Neka povrća je potrebno kratko prokuhati, neka bi bilo bolje da se prokuha nakratko zbog optimalnog iskorištenja nutrijenata, a neka bi se trebala jesti sirova.
Ovdje navodim koja su povrća u kojoj grupi:
Povrće koje je potrebno kratko kuhati (pogledati lekciju o pripremi hrane): krstašice: brokula, kelj, prokulice; krumpir, bundeva, špinat (osim vrlo mladog, koji može i sirov na salatu), blitva, kopriva
Povrće koje je preporučljivo kratko kuhati da bi se izvukao maksimum vitamina (može se jesti i sirovo): mrkva, kupus, cvjetača, pastrnjak, korijen peršina, korijen celera, korijen cikle, korijen repe, luk, paprika, rajčica, patlidžan, tikvica, komorač, raštika, šparoge, začinske trave
Povrće koje se preporuča jesti sirovo: krastavac, zelena salata (sve podvrste), radič, endivija, matovilac, rikola, češnjak, listovi repe, cikle, mrkve, peršina, celera
Svo voće se preporuča jesti sirovo jer se tako zadržavaju svi hranjivi sastojci.
Orašasti plodovi i sjemenke se mogu pripremati na tri načina. Najlakše ih je direktno jesti sirove. Međutim, mnogi ljudi su osjetljivi na sirove lješnjake, bademe i orahe, pa se u zdravoj prehrani preporučaju sljedeća dva postupka: dehidracija/sušenje i namakanje.
Sušenje se provodi tako da se plodovi stave na 20-30 min u pećnicu na oko 75 stupnjeva.
Time postaju hrskaviji, ukusniji (može se politi s malo soja sosa) i probavljiviji.
Namakanje se provodi tako da se orašaste plodove i/ili sjemenke stave na jedan dan u vodu. Nakon što prođe jedan dan, voda se baci, a oni se izmelju u mikseru često s voćem u jednu „energetsku bombu“. cerek
U zdravoj prehrani ne preporuča se prženje orašastih plodova ili sjemenki iznad 100 stupnjeva, jer time dolazi do stvaranja transmasti (i okusa užeglosti).
Sirovo povrće je probavljivije ako se konzumira sitno samljeveno. To se može učiniti tako da se ono stavi miksati zajedno s voćem čime dobivamo povrtno-voćni sok ili na engleskom smoothie (ne, ne smudi). cerek
Različite kombinacije daju različite okuse. Samo bi trebalo paziti da se kombiniraju ona povrća koja se mogu jesti bez opasnosti sirova zajedno s jednim ili više voća i to u omjeru minimalno 1:1, a može i više na stranu voća. Za slađi okus smoothiju se dodaje malo meda.
Smoothiji se posebno preporučaju kad je osoba prehlađena ili ima gripu za brži oporavak.
Sirovo mlijeko i jaja se također mogu jesti, ali to nije preporučljivo u Hrvatskoj. S time da su jaja dosta teška za probaviti sirova zbog bjelančevine avidina u bjelanjku. Žumanjke se može gutnut bez opasnosti tko izvoli. Pritom se riskira salmonela.
Sirova prehrana ima mnoge detalje u koje nisam ulazio u ovom osvrtu, ali ako nekoga još šta zanima, neka pita.
Idealno, kad bi barem pola naše hrane bilo sirovo, bili bi zdraviji i snažniji. Međutim, postotak ljudi koji se tako hrane je zanemariv. Važno je unositi što više sirove hrane u naš dnevni meni, s time da pazimo da ne jedemo sirovo povrće koje ne možemo probaviti.
Da li se može živjeti samo na ovakvoj prehrani? Da, jednako kao što se može i na makrobiotičkoj prehrani. Dakle, vjerojatno bi svaki deseti čovjek imao dovoljno snažan želudac da jede samo velike količine sirove hrane. Za tim međutim nema potrebe.
Dapače, mnoga povrća daju više ako se kratko prokuhaju nego ako su skroz sirova. Najbolji primjer su rajčica i luk, no čak je i mrkva nešto malo hranjivija ako se prokuha na pari na 5 minuta.
____________________
Od povrća, ne preporuča se sirove jesti krstašice (brokulu, cvjetaču, kelj, rudlasti kupus, prokulice), stariji špinat i blitvu, buću te krumpir. Neki ne podnose ni sirove sve biljke iz porodice solanacae (rajčica, patlidžan, paprika).
Krstašice je moguće jesti sirove samo u malim količinama i to ako ih se napravi na salatu.
Ostalo povrće se može jesti sirovo (mladi špinat, zelena salata, raštika, tikvice, celer, kupus, mrkva, cikla, rotkvice, češnjak, luk, krastavci, peršin...)
Ako se namirnica termički obrađuje, onda se preporučaju sljedeći načini pripreme:
1. Kuhanje u vodi
2. Kuhanje na pari
3. Zdravo pirjanje
4. Grilanje u pećnici
5. Sušenje
1. Kuhanje u (dubokoj) vodi se preporuča samo za sljedeće namirnice: špinat, blitvu, raštiku i koprivu.
Kuha se tako da se voda najprije stavi u lonac i poklopi te se pusti da zavrije. Tada se ukloni poklopac i povrće se stavi u vodu. Bez čekanja da voda opet zavrije kuha se nekoliko minuta.
Špinatu pritom treba samo 1 min, blitvi i raštiki 3 minute, a kopriva može 5 minuta.
Nakon što prođe označeno vrijeme,voda se brzo izlije, a povrće se skroz procijedi i istisne. To je važno jer se time maksimalno uklone oksalati. Tada se povrće začini po želji, preporuča se malo soli i maslinovo ulje.
2. Kuhanje na pari
Dosta povrća se kuha na pari. Za to se odabere takav lonac koji omogućuje kuhanje na pari ili kombinacija od dva lonca, od kojih jedan imam rešetkasto dno. Para ima višu temperaturu od same vode, pa je stoga takva priprema povrća kraća i ekonomičnija.
Primjeri kuhanja na pari su: brokula, kelj, prokulica, mrkva (svi narezani) - 5 minuta, tikva 8 min, krumpir (na ploške narezan) - 10 min, cikla (polovice) - 15 min
http://ce-4.forumotion.com/t3236p75-sko ... e-prehrane
Kad je spoznao da može jesti i meso životinja i riba, a to je bilo rano u evoluciji, tada se problem kaloričnosti smanjio. Naime, pokazuje se da je razlika u probavljivosti između sirovog i termički obrađenog mesa mala. Razlozi zašto se meso danas kuha i peče su: izbjegavanje zaraze nametnicima i kulturni odgoj.
Zašto sam se prvo odlučio prokomentirati sirovo meso, a ne voće i povrće? Pa, zato što jedino sirovo meso u dovoljnim količinama bi osobi koja se hrani samo sirovom hranom omogućilo da uzima dovoljnu količinu kalorija za svakodnevne napore.
Prehrana bazirana samo na sirovom voću, povrću, orašastim plodovima i sjemenkama ima nekoliko nedostataka. Prvi je taj da ona nije dovoljno kalorična. Drugi je taj da osim ako se ne bira jako pažljivo koje povrće da se konzumira sirovo, a koje ne, da će doći do preopterećenja crijeva velikom količinom neprobavljivih celuloznih vlakana. Dakle, osoba mora biti veliki znalac ako se želi provlačiti. Mora poznavati što smije jesti sirovo, a što je bolje kratko prokuhati. Treći nedostatak je taj što je okruženje takvo da nije naučeno na ljude koji jedu samo sirovu hranu. Nema im za ponuditi dovoljno široki meni. Četvrti nedostatak je da se treba jesti polako i dosta dugo žvakati, što ljudi zna ići na živce. Nismo krave. zubi
O tome što jesti sirovo, a što se ne preporuča, ću kasnije napisati.
Sad bih se osvrnuo na prednosti jedenja sirove hrane, kojih također ima nekoliko.
Prehrana bazirana na sirovoj hrani osigurava dovoljne količine svih vitamina i minerala. Iznimka su jedino životinjsko hem željezo i vitamin B12. Međutim, malo sirovog mesa ili ribe će i to nadoknaditi.
Nadalje, takva prehrana je brza i praktična. Ne zahtjeva dugotrajnu pripremu i ne zahtjeva pranje puno masnih i zapečenih zdjela nakon obroka.
Pokazuje se da osoba koja se hrani većinski sirovom hranom ima smanjeni rizik od oboljenja od cijelog niza bolesti koje pogađaju ostalu populaciju. To uključuje sve bolesti, od obične prehlade do raka. Sirova prehrana je vrlo raznovrsna. Ona također izbacuje konzumaciju žitarica i mahunarki, budući da se ni jedne ni druge ne mogu jesti sirove. Time se također smanjuje rizik za razna degenerativna oboljenja i autoimune bolesti.
Neka povrća je potrebno kratko prokuhati, neka bi bilo bolje da se prokuha nakratko zbog optimalnog iskorištenja nutrijenata, a neka bi se trebala jesti sirova.
Ovdje navodim koja su povrća u kojoj grupi:
Povrće koje je potrebno kratko kuhati (pogledati lekciju o pripremi hrane): krstašice: brokula, kelj, prokulice; krumpir, bundeva, špinat (osim vrlo mladog, koji može i sirov na salatu), blitva, kopriva
Povrće koje je preporučljivo kratko kuhati da bi se izvukao maksimum vitamina (može se jesti i sirovo): mrkva, kupus, cvjetača, pastrnjak, korijen peršina, korijen celera, korijen cikle, korijen repe, luk, paprika, rajčica, patlidžan, tikvica, komorač, raštika, šparoge, začinske trave
Povrće koje se preporuča jesti sirovo: krastavac, zelena salata (sve podvrste), radič, endivija, matovilac, rikola, češnjak, listovi repe, cikle, mrkve, peršina, celera
Svo voće se preporuča jesti sirovo jer se tako zadržavaju svi hranjivi sastojci.
Orašasti plodovi i sjemenke se mogu pripremati na tri načina. Najlakše ih je direktno jesti sirove. Međutim, mnogi ljudi su osjetljivi na sirove lješnjake, bademe i orahe, pa se u zdravoj prehrani preporučaju sljedeća dva postupka: dehidracija/sušenje i namakanje.
Sušenje se provodi tako da se plodovi stave na 20-30 min u pećnicu na oko 75 stupnjeva.
Time postaju hrskaviji, ukusniji (može se politi s malo soja sosa) i probavljiviji.
Namakanje se provodi tako da se orašaste plodove i/ili sjemenke stave na jedan dan u vodu. Nakon što prođe jedan dan, voda se baci, a oni se izmelju u mikseru često s voćem u jednu „energetsku bombu“. cerek
U zdravoj prehrani ne preporuča se prženje orašastih plodova ili sjemenki iznad 100 stupnjeva, jer time dolazi do stvaranja transmasti (i okusa užeglosti).
Sirovo povrće je probavljivije ako se konzumira sitno samljeveno. To se može učiniti tako da se ono stavi miksati zajedno s voćem čime dobivamo povrtno-voćni sok ili na engleskom smoothie (ne, ne smudi). cerek
Različite kombinacije daju različite okuse. Samo bi trebalo paziti da se kombiniraju ona povrća koja se mogu jesti bez opasnosti sirova zajedno s jednim ili više voća i to u omjeru minimalno 1:1, a može i više na stranu voća. Za slađi okus smoothiju se dodaje malo meda.
Smoothiji se posebno preporučaju kad je osoba prehlađena ili ima gripu za brži oporavak.
Sirovo mlijeko i jaja se također mogu jesti, ali to nije preporučljivo u Hrvatskoj. S time da su jaja dosta teška za probaviti sirova zbog bjelančevine avidina u bjelanjku. Žumanjke se može gutnut bez opasnosti tko izvoli. Pritom se riskira salmonela.
Sirova prehrana ima mnoge detalje u koje nisam ulazio u ovom osvrtu, ali ako nekoga još šta zanima, neka pita.
Idealno, kad bi barem pola naše hrane bilo sirovo, bili bi zdraviji i snažniji. Međutim, postotak ljudi koji se tako hrane je zanemariv. Važno je unositi što više sirove hrane u naš dnevni meni, s time da pazimo da ne jedemo sirovo povrće koje ne možemo probaviti.
Da li se može živjeti samo na ovakvoj prehrani? Da, jednako kao što se može i na makrobiotičkoj prehrani. Dakle, vjerojatno bi svaki deseti čovjek imao dovoljno snažan želudac da jede samo velike količine sirove hrane. Za tim međutim nema potrebe.
Dapače, mnoga povrća daju više ako se kratko prokuhaju nego ako su skroz sirova. Najbolji primjer su rajčica i luk, no čak je i mrkva nešto malo hranjivija ako se prokuha na pari na 5 minuta.
____________________
Od povrća, ne preporuča se sirove jesti krstašice (brokulu, cvjetaču, kelj, rudlasti kupus, prokulice), stariji špinat i blitvu, buću te krumpir. Neki ne podnose ni sirove sve biljke iz porodice solanacae (rajčica, patlidžan, paprika).
Krstašice je moguće jesti sirove samo u malim količinama i to ako ih se napravi na salatu.
Ostalo povrće se može jesti sirovo (mladi špinat, zelena salata, raštika, tikvice, celer, kupus, mrkva, cikla, rotkvice, češnjak, luk, krastavci, peršin...)
Ako se namirnica termički obrađuje, onda se preporučaju sljedeći načini pripreme:
1. Kuhanje u vodi
2. Kuhanje na pari
3. Zdravo pirjanje
4. Grilanje u pećnici
5. Sušenje
1. Kuhanje u (dubokoj) vodi se preporuča samo za sljedeće namirnice: špinat, blitvu, raštiku i koprivu.
Kuha se tako da se voda najprije stavi u lonac i poklopi te se pusti da zavrije. Tada se ukloni poklopac i povrće se stavi u vodu. Bez čekanja da voda opet zavrije kuha se nekoliko minuta.
Špinatu pritom treba samo 1 min, blitvi i raštiki 3 minute, a kopriva može 5 minuta.
Nakon što prođe označeno vrijeme,voda se brzo izlije, a povrće se skroz procijedi i istisne. To je važno jer se time maksimalno uklone oksalati. Tada se povrće začini po želji, preporuča se malo soli i maslinovo ulje.
2. Kuhanje na pari
Dosta povrća se kuha na pari. Za to se odabere takav lonac koji omogućuje kuhanje na pari ili kombinacija od dva lonca, od kojih jedan imam rešetkasto dno. Para ima višu temperaturu od same vode, pa je stoga takva priprema povrća kraća i ekonomičnija.
Primjeri kuhanja na pari su: brokula, kelj, prokulica, mrkva (svi narezani) - 5 minuta, tikva 8 min, krumpir (na ploške narezan) - 10 min, cikla (polovice) - 15 min
http://ce-4.forumotion.com/t3236p75-sko ... e-prehrane
Postano: 17 ožu 2013, 16:03
<iframe src="http://player.vimeo.com/video/36666602" width="500" height="281" frameborder="0"></iframe>
Postano: 25 ožu 2013, 09:52
http://sphotos-e.ak.fbcdn.net/hphotos-a ... 6880_n.jpg
Na ovoj slici Marina stvarno izgleda anoreksično, kao i većina sirovojelaca
Njena prehrana je veganska/niskomasna/sirova poznata kao 80/10/10
Njen web site: www.biljnaishrana.com
Postano: 05 tra 2013, 22:14
<iframe width="480" height="360" src="http://www.youtube.com/embed/w-PcGP0BLqM?rel=0" frameborder="0"></iframe>
Postano: 21 lis 2013, 22:45
Postano: 22 lis 2013, 14:00
Ne mogu se složiti s tim autorom. Od svih knjiga koje sam do sada pročitao najviše me se dojmila knjiga Ernsta Gunthera "Živjeti bez bolesti". Pročitao sam ju s 13 godina (prije 32 godine, dakle). Zagovara upravo to: jesti sirovo. Kuhanje ubija enzime. Jedini, u suvremenom raw food pokretu, koji naglašava (i pojašnjava) važnost enzima je Lou Corona. Autor ovog glupog teksta gore ga niti ne spominje, ali siguran sam da će zaraditi puno novaca na toj knjizi jer je dosta ljudi pogrešno i bez puno razumijevanja primijenilo raw food diet. Ali glavno da se para vrti!ogi je napisao/la:http://renegadehealth.com/blog/deathofraw
Postano: 22 lis 2013, 22:21
Meni je tekst sasvim realno napisan
Prehrana sirovom hranom je lijepa bajka kao i veganstvo
Prehrana sirovom hranom je lijepa bajka kao i veganstvo
Postano: 23 lis 2013, 09:52
Drugim riječima sve druge životinje žive neprirodno jer si ne kuhaju hranu, a samo čovjek živi prirodno? Zanimljiva religija. Neka ju slijedi tko u nju vjeruje.ogi je napisao/la:Meni je tekst sasvim realno napisan
Prehrana sirovom hranom je lijepa bajka kao i veganstvo
Postano: 23 lis 2013, 15:48
Meni je ovo područje skroz nejasno. Nedavno sam postao svjestan kultura koje jedu gotovo isključivo meso, jer druge hrane nema, npr. eskimi. I tisućama godina tako žive. S druge strane, očito preosjetljivi pripadnici naše kulture, promijene prehranu s "većinom sirovo" u "isključivo sirovo" i razbole se. S time da svakako treba uzeti u obzir i da je čovjek postojao i kad kuhanja nije bilo. Dakle, mali korak prema nekoj izvornijoj, urođenijoj prehrani, i čovjek se razboli, a grupa ljudi propješači tisuće kilometara, dođe u područje potpuno različito od njihove domovine, tamo jedu hranu drastično različitu od hrane svojih roditelja, i ta prehrana im osigura dugoročni opstanak. Tu mora biti još nešto.
Postano: 24 lis 2013, 00:20
Ima! ..veliki gladni mozak! ..s jedne i nedostatak vremena i odgovarajućih namirnica za prehranu sirovom hranom s druge straneDrug Mile je napisao/la:Tu mora biti još nešto.
Za optimalnu prehranu treba uzeti najbolje od kuhane i sirove hrane
Kuhanjem hrane možemo konzumirati daleko veći broj namirnica i na taj način zadovoljiti svoje potrebe za kalorijama i nutrijentima
Kuhanjem se uništavaju određeni esencijalni nutrijenti i zato je sirova hrana izuzetno bitna
Logika da smo jedine životinje koje kuhaju hranu pa je to sigurno pogrešno možda nije ispravna
Kuhanje hrane je kompromis koji ima smisla ako je veća korist od štete
Prema mnogima naša vrsta se uspjela toliko razviti i razmnožiti upravo zahvaljujući kuhanju hrane
U svijetu ima puno stogodišnjaka na kuhanoj hrani pa vjerojatno kuhana hrana nije toliko štetna
S druge strane, osim navodno nekoliko iznimka, ljudi teško uspijevaju zadovoljiti svoje potrebe sirovom hranom i na kraju odustaju
Sirovom hranom je nemoguće sakupiti dovoljno kalorija bez overdoziranja fruktozom za koju se drži da je štetna iznad 50g dnevno
Kao što znate, prošle godine sam pokušao većinu kalorija unijeti sirovom hranom, sezonskim voćem i povrćem
Rezultat nakon godinu dana je bio 60kg što je katastrofa za muškarca od 183cm
Nisam se osjećao sve bolje nego sve lošije, stalno sam bio gladan, stalno mi je bilo zima, trebao sam po 12h spavanja,
poremećena probava, pad interesa za žene...ima toga još ali da skratim
Ključ optimalne prehrane nije u sirovoj hrani, provjereno!
Čini se da smo mi škrobojedi! Jer to je jedini način da unesemo dovoljno kalorija iz biljne hrane bez overdoziranja fruktozom ili masnoćama
Zanimljivo je da imamo znatne količine vlastitog enzima za razgradnju škroba u probavnom sustavu, za razliku od ostalih primata
Trenutno se po pitanju kalorija furam na spore UH, možda i to ispadne scam ali za sada sam zadovoljan
Sada imam stabilnih 76kg, kilogrami polako idu prema gore kao i osjećaj dobrog zdravlja
Slično je sa veganstvom, imamo čudesne organizme koji dugo mogu izdržati potpuno različite oblike prehrane ali ako neki nutrijenti nisu dovoljno zastupljeni u određenoj prehrani, zalihe se troše i na kraju dolazi kolaps
Znakovito je da ne postoji veganski narod, nikada nije otkriven...
Postano: 24 lis 2013, 02:37
Ok, to odgovara mojoj znatiželji, bar za sad. Ponašamo se drugačije od životinja, pa životinjska prehrana nije primjerena. Da živimo na grani, "mozak na pašu", i bobice bi bile dovoljne. Pretpostavljam da isto vrijedi za mesnu prehranu, biološki smo uglavnom biljojedi, ali intelektualno lovci, što znači da je sposobnost lova došla s većim mozgom, a veći mozak sa sposobnošću da lovimo.
Možemo li onda reći da promjena prehrane ne ide bez promjene cjelokupnog ponašanja? Ima neki dokumentarac o paru, frutarijancima koji voće nabavljaju isključivo u kantama za otpad. Ne rade, žive u parku, noću šeću gradom i uskaču u kontejnere. Tu nađu dosta bačene hrane, ali oni traže isključivo prezrelo povrće. I to tako funkcionira godinama. Tko nije spreman da se odrekne stalnog posla i stvari koje idu uz njega, možda nije spreman za siro-veganstvo?
Možemo li onda reći da promjena prehrane ne ide bez promjene cjelokupnog ponašanja? Ima neki dokumentarac o paru, frutarijancima koji voće nabavljaju isključivo u kantama za otpad. Ne rade, žive u parku, noću šeću gradom i uskaču u kontejnere. Tu nađu dosta bačene hrane, ali oni traže isključivo prezrelo povrće. I to tako funkcionira godinama. Tko nije spreman da se odrekne stalnog posla i stvari koje idu uz njega, možda nije spreman za siro-veganstvo?