Mislim da ima više razloga zbog čega vlada epidemija depresije među mladima.Drukčije se živi nego prije 20 i više godina.
Današnja djeca po cijele dane tipkare po mobitelu ili kompjuteru.
Igraju neke igrice ili vise na društvenim mrežama.
Upoznavanje sa pornografijom već kreće sa 8-9godina.Čim krene korištenje interneta na mobilnom telefonu.Smartphone i kućni internet znači mogućnost neprestane konzumacije pornografije.
To znači da već do adolescentske dobi dečki su prilično seksualno potrošeni,potrošene mašte,često i impotentni i to utječe i na psihu.Više o tome
https://www.youtube.com/watch?v=CUa52y7RTNA&t=1s
https://www.youtube.com/watch?v=coPvT_unzLc
U mojoj dječjoj dobi(sada imam 38godina) nije bilo interneta i za mene je bio vrh što sam na Hrtu na najavi nekog filma vidio neku erotsku scenu
pa sam čekao vikend da počne film kako bi u tom nekom inače akcijskom filmu vidio scenu na kojoj se vidi komadić sise.Meni je to bio vrhunski događaj koji sam prepričavao sa djecom u školi.Istina da je i tad bilo pornografije,neko je pronašao erotiku od tate na ormaru ili video kazetu,ali
to je bilo u vrlo ograničenim količinama.Druga stvar je što se prije nije toliko forsiralo školovanje.Danas je zavladalo mišljenje kako je čovjek sa srednjom školom niskoobrazovan.Dok je prije 30 i više godina prevladavalo drukčije mišljenje.Adolescenti koje nije zanimao fakultet većinom ga nisu ni upisivali.Razlike u plaći između visokobrazovanih i nižeobrazovanih bile su manje nego danas.
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatsk ... la/286501/
Danas cijela masa adolescenata upisuje faks samo radi pritiska okoline i da nemaju tu nametnut osjećaj manje vrijednosti.Cijeli sistem školstva u kasnijoj fazi obrazovanja,srednja škola i faks svodi se na štrebanje ogromnih količina informacija gdje ustvari djecu to ne zanima.Gleda se da se položi ispit,naštreba se i brzo zaboravi hrpetinu većinom bespotrebnih informacija.
Upoznao sam dosta ljudi koji tvrde da na faksu nisu naučili ništa što bi im kasnije bilo od koristi na poslu,neki tvrde da bi isto bilo da su obavili samo specijalizaciju(praksu),a da skripte uopće ne razumiju,da su na teoretskom dijelu bili samo silovani u mozak.Svaki ispit na faksu knjigetina od 200-300stranica.Ljudski mozak nemože na dugoročno pohranit toliku količinu informacija,ako se pripreme za ispit trajale vrlo kratko(a moraju trajat kratko).Tako da nekakvo trajno znanje i razumijevanje istog u većini slučajeva ne postoji,posebno ako čovjeka ne zanima gradivo i faks,već samo diploma.Kad čovjeka kojeg ne zanima faks i gradivo(a danas je većina takvih) želiš natjerati da prođe ispite,razne logičke zavrzlame naštrebat će na pamet u svim mogućim sulucijama i kad prođe ispit poslje će sve zaboravit.Tako da današnji srednjoškolci gledaju faks kao nešto obavezno i znaju da će bit još 10ak godina nakon srednje silovani u mozak.Jer im je pojašnjeno da su sa srednjom školom praktički klošari.Sve to vodi ka jednoj depresiji,čim te tjeraju da radiš ono što nevoliš.Školovanje nerijetko traje do 30godine,a znam nešto slučajeva koji su studirali i do 37godine.
Treća stvar je što danas nema mašte i vrsta hobija vrlo je sužena.
Kao klinac sakupljao sam filmove na video kazetama i razmijenjivao sa drugim klincima,također kupovali su se cd-i i audio kazate i ljudi su se ponosili svojim kolekcijama i često razmijenjivali sa drugima.Veselilo se odlasku i kino.Danas sa sve to poskida sa interneta,ne gleda se na to kao na neku vrijednost i nema više razmjene,druženja i tema oko nabavke i razmjene.Pošto nije bilo interneta bilo je fora imati na tv-u puno kanala pa je bilo zanimljivo vrtit antenu i hvatat različite tv i radio stanice,
Danas je nemoguće imat te vrste hobija.Sve je dostupno,čovjek ne cijeni to što dobije tako lako,nema mašte.
U kasnijoj fazi današnji mlad čovjek upada u zamku današnjeg potrošačkog društva,nakon godina stresa i silovanja u mozak studiranjem,uništavanja pornografijom i zombiranog načina života konačno dolazi do te toliko čekane diplome doktorata u otprilike 30oj godini života(mnogi i izgube pravo studiranja,a potroše te silne godine).Društvo vjeruje da je diploma dokaz da mu pripada to neko radno mjesto i postaje rob kompanije.
U SAD-u nalaskom posla novi radnik obično mora nastavljati vraćati studentski kredit koji mu je omogućio školovanje,a za odvajanje od roditelja potrebno je ili u podstanarstvo ili novi kredit na stan.
Ljudi postaju robovi kredita,boje se otkaza,a korporacije vide profit iznad čovjeka.Tjeraju ljude da ostaju duže,unose stres.Na nadređene većinom dolaze gromoglasni i netrepeljivi.Oni koji su se dočepali nešto bolje plaće obično neće gledat da nakupe novac,rješe kredite,problem smještaja i promjene posao ili se umirovne,već je cilj često pokazati status skupocijenim autom,odjećom,nekakvim putovanjima samo da se pokazuju slike i razna bezvezna troškarenja.
Mnogi su na nekoj granici pucanja i kažu "dođe mi da sve ostavim i nabavim neko stado ovaca" ,puno puta sam to čuo,ali niko to nije napravio.
Današnje društvo tjera ljude na takav život!
