Mačke
Umrla mi je jutros mačka. Malo mi je žao što nisam bila pokraj nje u tom trenutku, ali zadnjih dana se povlačila u osamu, tako valjda treba biti. U nekom trenutku noćas opet je htjela otići od mene pa sam je odnijela (više nije mogla hodati) na njezino mjesto za umiranje. Na debeli ručnik u ormaru. Stavila sam zdjelicu vode pokraj u slučaju da smogne snage i odluči piti. Ja sam otišla opet u krevet. Ujutro sam je našla malo izvan ormara kako ukočeno leži i kad sam došla blizu skužila sam da je mrtva. Još je bila toliko mekana da sam joj mogla savinuti nogice i leđa, napola zatvoriti oči, da sam je mogla zamotati u dekicu i staviti u drvenu kištricu, onu za voće s placa. Sad čekam da mi se probude prijatelji da nekog zamolim da je ode sa mnom zakopati. Malo sam plakala, i plakat ću, al sam velikim djelom presretna da je sve išlo prirodno, da je nisam morala uspavati. Jučer navečer mi je došao jedan prijatelj i rekao da on ne vidi nikakvu bol na njoj, već da se polako gasi. I tako mi je potvrdio ono što sam i sama vidjela. Što ćeš ljepšu smrt? Nakon dugog i lijepog života. Preko 18 godina, od kojih preko 16 potpuno slobodna, i uz puno ljubavi. Poslije sam je preselila u drugo "stanište" i pretpostavljam da joj je to možda skratilo život. Ali nisam imala izbora. Meni je bio važno da smo skupa do kraja. RIP
Mia, drago mi je da je prošlo najbolje što je moglo. Bez previše mučenja i na prirodan način.miumiu je napisao/la:Malo sam plakala, i plakat ću, al sam velikim djelom presretna da je sve išlo prirodno, da je nisam morala uspavati. Jučer navečer mi je došao jedan prijatelj i rekao da on ne vidi nikakvu bol na njoj, već da se polako gasi. I tako mi je potvrdio ono što sam i sama vidjela. Što ćeš ljepšu smrt?
I nemoj se suzdržavati od plakanja kada ti dođe. Biti tužan zbog rastanka sa prijateljem/icom je u redu. Velika pusa.
Ma ima tu i sreće i tuge. Bilo je vrijeme da ode, to znam, i velika mi je želja bila da budemo skupa do kraja (bila je faza kad smo živjele odvojeno), i da budem pokraj kad se to desi. Po tome mi je totalno išla na ruku. Još vikend, bez strke, i s nešto vremena da to isplačem, sama. Imala je lijep i dug život. Ali tugu od rastanka ne mogu izbjeći. I malo me boli da sam je ostavila tamo daleko, u mokroj, hladnoj zemlji, samu. Brrr... Ali mislim da će dominantan osjećaj ostati dobar, kad još malo dođem k sebi.nelana je napisao/la:miumiu jako mi je žao zbog tvoje mace.. suosjećam.. proći će i ta tuga i ostati onih lijepih 18 godina sjećanja.. svi rastanci su teški..
- chiril stipsa
- Postovi: 1018
- Pridružen/a: 12 ruj 2007, 10:51
- Lokacija: Zagreb/Osijek
- Kontakt:


