Zemljani

[ogi]

Zemlja je smeđi omotač koji obavija naš planet. To je ona više ili manje mrvičasta masa u kojoj uspijeva korijenje biljaka. Formirano tlo može biti debelo nekoliko metara ili tanko tek nekoliko centimetara. No, samo se gornji sloj debljine 10-30 cm sastoji od plodnog humusa. Ta dva pedlja zemlje još i danas, jezikom naših predaka, nazivamo ' "majčica zemlja". A ona to doista
i jeste: "majčica zemlja" koja hrani biljke, životinje i ljude. Ako bi našoj Zemlji jednog dana ponestalo zemlje, tada bi naš mali svijet ponovno postao mrtva zvijezda.
Naš planet ima promjer oko 12.600 km. Sloj humusa samo je vrlo tanki pokrivač omotan oko te goleme ' lopte. Na mnogo mjesta nalaze se goleme rupe - tu se rasprostiru vodena prostranstva mora, vječnog leda, gole planine ili pustinje. Oko 3,2 milijarde hektara bilo bi teorijski iskoristivo u poljoprivredne svrbe. Od toga se obrađuje samo polovica koja trenutno hrani čitavo čovječanstvo koje živi na ovom svijetu. Druga polovica mogla bi se kultivirati samo uz izuzetno velike troškove. Golemi se ostatak ne može koristiti u poljoprivredne; svrhe. Svakom stanovniku Zemlje stajao je teorijski prije nekoliko desetljeća na raspolaganju oko 1 hektar zemlje. U 2000. godini to je bilo samo pola hektara.

[aspalatus]

No, samo se gornji sloj debljine 10-30 cm sastoji od plodnog humusa.

eto zasto nije dobro prekopavati i izvrcati zemlju, drobiti je strojevima i isusivati, unistavati sav zivi svijet u tom sloju ... blabla...

eh sta bih ja sa pola od pola hektara

[ogi]

Zemlja na oranicama i u vrtovima predstavlja, dakle, dragocjenost posvuda na svijetu. Ona je, u pravom smislu riječi, osnova života. Taj životni materijal bogat raznolikim sadržajima nastajao je tijekom milijuna godina. Zemlja se sa svojim različitim slojevima sastoji iz mineralnih i organskih sastojaka. U nemjerljivim vremenskim razdobljima, dok se razvijao život na našem planetu, elementi su mljeli prastaro gorje u prah. Oluje i voda, vrućina i hladnoća usitnili su ga tijekom tisuća godina. Taj se kameni prah polagano taložio i stvarao slojeve. Još i danas možemo steći predodžbu o tom golemom, strpljivom mlinu prirode u velikim riječnim dolinama - tamo, gdje još nisu regulirane branama. U Egiptu je Nil, primjerice, svake godine, sve dok nije sagrađena Asuanska brana, nanosio u nizine plodni mulj kojeg je isprao s planina Etiopije. Tamo gdje se mulj nataložio na obali, ostala su nakon povlačenja vode pognojena, plodna polja, jer je fini pijesak iz planina koji je nastao mehaničkofizikalnim djelovanjem, sadržavao mineralne tvari i mikro-elemente.
Sastav tih važnih hranjiva različit je posvuda u svijetu, ovisno iz kojeg stijenja je tlo nastalo. Postoji tzv. prastijenje koje je nastalo iskonskim erupcijama vulkana. U njega se, između ostalog, ubrajaju granit, bazalt i porfir. Sedimentno se stijenje sedimentiralo, tj. taložilo tijekom povijesti Zemlje. U njega se ubrajaju pješčenjak, šljunak i stijenje iz naplavina. Metamorfiti su vrste stijena nastale pod golemim pritiskom uslijed pomicanja zemljine kore ili uslijed jakog utjecaja vrućine. Takvoj metamorfozi bili su izloženi, primjerice, škriljavac i gnajs. Najzad, postoje još i vapnenačke stijene nastale većinom uslijed taloženja praživotinja i biljaka. U njih se ubrajaju dolomit i jura.

Svi su oni svojim proizvodima, koji su nastali procesom raspadanja, stvorili osnove zemlje. Iz njih je polagano, tijekom milijuna godina nastajalo tlo. Ono je bilo različito kao i planine na kontinentima. Uz lokalne slojeve nalazimo na nekim mjestima fini kameni prah koji, nošen vjetrom putuje tisućama kilometara oko zemaljske kugle - les, primjerice. Tamo gdje se on slegnuo nastalo je izuzetno plodno, glinasto tlo. Primjeri za to su čuvena "žuta zemlja" u Kini, no također i Magdeburška ravnica u Njemačkoj. No, nisu samo stijene stvorile zemlju. I biljke i životinje koje su u kasnijim razdobljima nastanjivale naš svijet pridonijele su tomu da se stvori nova zemlja. Iz njihovih organskih otpadaka nastao je i nanovo nastaje onaj dragocjeni najgornji sloj koji nazivamo humus. Taj čudnovati proces pretvorbe počeo je s prvim lišajevima i mahovinarna koje su se nastanile u pukotinama stijena, na sićušnom komadiću raspadnutog stijenja. Kad su odumrle, razgradile su se te polagano izgrađivale novi sloj zemlje. Savršen primjer tog prirodnog nastanka humusa je tlo mješovitih šuma. Ovdje priroda, bez ikakvog utjecaja izvana, u zatvorenom krugu obnavlja zalihe hranjiva u tlu.
Između tih različitih vrsta "stvaranja zemlje" nalaze se milijuni godina. Vrste tla koje su pritom nastale, vrlo su različite. Postoji smeđa, crna, crvena i žuta zemlja. Pored suhog pustinjskog pijeska nastala je vlažna, plodna ilovača. Postoje kisela, tresetna močvarna, laka pjeskovita i teška, nepropusna glinasta tla. Među njima pronalazimo sve moguće mješovite odnose. Za seljaka i vrtlara podjela na sljedeće vrste tla od praktičnogje značaja: pjeskovito tlo, ilovasti pijesak, pjeskovita ilovača, ilovasta tla, glinasta ilovača i glina. No, to nije stroga podjela. Različite su supstance od mjesta do mjesta različito izmiješane.
Za nastanak tih vrsta tla prirodi je bilo potrebno beskonačno mnogo vremena. Taj proces traje i danas. Još uvijek se raspadaju stijene, iz organskih otpadaka nastaje nova zemlja. Humus, dakle, pripada onom "podzemnom blagu" koje može rasti i regenerirati se. No, to se događa samo tamo gdje se poštuju prastara pravila prirode. U suprotnom, posve je moguće u kratkom vremenu pretvoriti plodnu zemlju u pustinju. Često nepovratno. Opadajuća razina podzemnih voda, nastanak stepa i erozija tla predstavljaju simptome takvog pustošenja koje nastaje ljudskim nemarom. Priroda bez pogovora ispostavlja svoj račun kad se ne poštuju njena pravila. Potrebno je mnogo obzira kako niti jedna riječ koju je kazao Chateaubriand ne bi postala stvarnost: "Šume su bile tu prije čovjeka - a pustinje su ga slijedile."

[ogi]

Zemlja na kojoj nastaje vrt

Osnovni materijal kojim vrtlar radi je zemlja. Gdje god netko zakupi ili stekne u vlasništvo neki vrt, tu je priroda već stvorila osnovne preduvjete s kojima vrtlar od sada mora živjeti i raditi. Svoj način obrade i gnojenje mora organizirati ovisno o tomu je li našao siromašni pijesak, masnu ilovaču ili kiselo, močvarno tlo. Svaki prijatelj vrta mora biti upoznat s najvažnijim svojstvima tla prije nego posegne za motikom i vrećom s gnojem. U praksi to znači razlikovati sljedeća obilježja:

Pjeskovita tla

Ona su zrakopropusna i vodopropusna; brzo se zagrijavaju, no isto se tako brzo i hlade. Sadržaj hranjiva u takvim je tlima malen. Ona su uvijek u opasnosti da ih "odnese vihor". No, njihova je prednost - mehanička obrada bez muke. Kratak po fizikalne i kemijske "tajne" jasno pokazuje zašto pjeskovita, reagiraju na prethodno opisani čin. Zrnca pijeska imaju, fizikalno gledano, okruglu strukturu. Iz tog se razloga ne mogu zbiti gusto jedno uz drugo. Ona se rasipaju te se na način u pjeskovitim tlima stvara
broj međuprostora kroz koje voda, primjerice, oborine prolaze kao kroz cjedilo. Znanstvenici kažu da je prostor s porama veliki u ovom tipu tla. Zraka s dušikom iz zraka i kisikom je, naprotiv, dovoljno. Gledano s kemijskog gledišta pjeskovita tla imaju, veliki udio kremenih zrnaca; nasuprot tome, nedostaju druge mineralne tvari koje su jako važne za ishranu bilja. Kremen (kemijski: kremena kiselina) pridonosi zagrijavanju tla i igra važnu ulogu kod zdravog nastanka strukture biljaka. Pjeskovita ' se tla pojavljuju i kao čista pjeskovita tla i u različitim mješavinama s većim ili manjim udjelom ilovače.

Karakteristike: Kad se zagrabi uzorak tla, pijesak sipi kroz prste.

Važno za vrtlara: Na ovakvom tlu važno je povećanje udjela humusa" i organskih supstanci. Time isprva suviše propusna zemlja postaje, kompaktnija. Kameno i glineno brašno, ilovasti kompost i stalno zastiranje tla spadaju u najvažnije mjere kultiviranja.

Ilovasta tla

To su humusna tla koja imaju bru mogućnost akumuliranja ne, vode, zraka i hranjiva, a sadrže i kalcij. Fizikalno gledano, struktura ove dobre, plodne zemlje sastoji se iz pločica koje su više ili manje gusto međusobno zbijene. Takva struktura ima mnogo manje pore nego ona kod pjeskovitih tla. U ilovastoj su zemlji vrlo povoljni preduvjeti za taloženje hranjiva i za rad živih biča u tlu. I ovdje postoji različito stupnjevanje izmedu teških glinastih, laganih pjeskovitih i humusnih ilovastih tla.

Karakteristike: Humusna ilovača se među prstima mrvi u mekane mrvice. One se drže zajedno, ali nisu slijepljene.

Važno za vrtlara: Na ovakvim dobrim vrtnim tlima uspješna je "normalna" biološka njega tla. Kompost, zastiranje tla i plodored sadrže i povećavaju plodnost ilovaste zemlje.

Glinasta tla

Glinasta su tla po svojoj prirodi teška, nepropusna za zrak i vodu te se sporo zagrijavaju. Kod ove vrste tla struktura ilovače predstavlja negativan ekstrem. Fizikalni su slojevi vrlo gusti. Glinasta tla naginju izrazitom zbijanju u vrlo sušnim razdobljima, nakon čega se razlažu u elemente slične opeki. Kod vlažnog se vremena glinasta zemlja lijepi. Glinasta tla imaju, doduše, svojstvo da pohranjuju hranjiva, no vrlo se teško obrađuju i razrahljuju.

Karakteristike: Glina se može rukom oblikovati u žilavi grumen sličan plastelinu. Iz nje se izrađuju kiparski oblici!

Važno za vrtlara: Glinasta se tla moraju razrahliti pomoću pijeska te uz redovito dodavanje komposta. Zastiranje tla potiče stvaranje rahlosti. Zelena gnojidba s dubokim korijenjem razrahljuje podlogu. U teškim je slučajevima potrebna drenaža. Glinasta su tla plodna ukoliko se uspije poboljšati njihova struktura.

Tresetna tla

Ona su napravljena iz organskih naplavina. Isušena je tresetna zemlja kisela, siromašna hranjivima i izrazito zadržava vodu.

Karakteristike: Uzorak tla može se jednostavno stisnuti kao spužva, te sadrži veliki udio treseta.

Važno za vrtlara: Isušenoj je tresetnoj zemlji za njeno poboljšanje potreban pijesak, ilovača (kameno brašno), vapno i kompost. Uz dobru njegu može se stvoriti rahlo, hranjivima bogato vrtno tlo. Tresetna tla u nizinama uz ravne vodene tokove sadrže dovoljno kalcija; ona su neutralna do blago alkalna.

[ogi]

Humus - san svakog vrtlara

Bio-vrtlar svu pozornost i svu svoju brigu u vrtu polaže najgornjem, oko 10-30 cm debelom sloju zemlje: to je sloj humusa. On vrvi od života, stalno nastaje i stalno se razgrađuje, mijenja se nabolje ili na lošije. Taj sloj crnice ima najintenzivniji utjecaj na rast i zdravlje biljaka. Tamo gdje su ta dva pedlja humusa u dobrom stanju, tamo je i vrt plodan! Vrtlar može svojim "biološkim" kultiviranjem direktno utjecati na sloj humusa. Može ga njegovati, hraniti i povećavati. On je u središtu svih njegovih napora. Topao, rahli humus bogat hranjivima - to je cilj iz snova svakog vrtlara. U praktičnom dijelu knjige iscrpno je opisano kako se postiže ovo ideala stanje vrtne zemlje.
No, kao prvo, potrebno je shvatiti što ta čarobna riječ zapravo znači. Kakav je to materijal iz kojeg je napravljena plodna zemlja? Kao prvo: humus je više od zbroja svojih fizikalnih, kemijskih i bioloških svojstava. On je živi organizam - a time, kao i sva živa bića, u konačnici i nepredvidljiv. To je jedan od razloga zbog kojeg dobar bio-vrtlar ne treba samo izvjesnu dozu stručnosti, već i dobro srce i otvorene oči koje promatraju kako s ljubavlju tako i s točnošću.

Tisućama je godina beskrajan niz generacija vrtlara i seljaka obrađivao i promatrao zemlju te svoja iskustva prenosio na djecu i djecu svoje djece. Taj se lanac proteže do u naše doba. Stoga bih ovom prilikom željela citirati neke od prominentnib "svjedoka" koji su svoje spoznaje o zemlji već prenijeli na buduća pokoljenja. Dr. Fritz Caspari o podzemnom životnom prostoru piše sljedeće: "Tlo: to nije niti mrtva zemlja niti beživotna tama, a kamoli samo spremnik biljnih hranjiva. Tlo živi! Uzmi kako hoćeš: ono se kreće, preslojava, mijenja svoju materiju, svojim žilama raspoređuje susjedne elemente - zrak i vodu, nudi mnoštvu živih bića egzistenciju, zaštitu i prehranu, i biljci kao i životinji - ono živi isto kao i biljka, šuma, tvoje tijelo ili more! Uvijek i posvuda, čak i tamo gdje čovjek nikada nije motikom dotaknuo tlo, ono čini živi, zatvoreni organizam, svijet s izraženim vlastitim životom. Ti, naravno, zamjećuješ samo jedan jedini, posljednji efekt od svega toga: fenomen plodnosti kao vidljivu uzajamnu djelatnost života u tlu i života biljaka."
Posebna svojstva humusa Caspari opisuje ovako: "Ono što je humus u kemijskom pogledu, to mi ne znamo. U odnosu izmjene tvari prema golemom broju životinjskih i biljnih organizama, on čini osnovu za prehrambeni niz tla, biljaka, životinja i ljudi. Prisutnost i svojstva humusa određuju fizikalno stanje tla (stanje rahlosti). Biljka iz velikog sadržaja ugljika u humusu uzima energiju i tvari za rast u obliku ugljikohidrata, bjelančevina ili dušičnih međuproizvoda. Tlo je radi humusa tamno te zbog toga služi kao spremnik topline.
Humusna struktura tla izrazito upija hranjiva, zrak i vodu (apsorpcija). Ako ga usporedimo sa spužvom koja je srasla s tlom, ta humusna struktura kao živi pokrivač štiti krajobraz planina i nizina od svake erozije uslijed djelovanja vode (zamuljivanje) i vjetra (zaprašivanje)." Albert von Haller na vrlo jasan način karakterizira čudesno stanje humusnog sloja: "Što tom tankom sloju daje onu plodnost koja stvara neiscrpno mnoštvo živih bića? Plodnost se ne može definirati niti kemijski niti fizikalno, već je to ekološka uzajamnost živih bića (čovjeka, biljke, životinje) i tla s njegovim organskim i anorganskim sastojcima." Svatko tko je u svom životu radio s tlom ili, još bolje, s njim surađivao, stekao je svoja osobna iskustva. Ipak, su misli na čudan način Sir Albert Howard na pitanje "Što je humus?" citira bakteriologa Waksmana:
"To je kompleksno mnoštvo smeđih i tamnih, amorfnih tvari koje tijekom raspadanja biljnih i životinjskih ostataka stvaraju sitna bića pod aerobnim (bogatim zrakom) ili anaerobnim (siromašnim zrakom) uvjetima, obično u kompostištima, tresetištima i vodospremnicima .... Humus je prirodna tvorevina; on je, isto kao i bilj životinjska imikrobična supstanca složena cjelina; on je, kemijski gledano, čak još i kompleksniji budući da na njegov nastanak djeluju sve te tvari. Humus posjeduje posebna fizikalna, kemijska i biološka svojstva koja ga razlikuju od drugih organskih tvari. Humus sam ili u uzajamnom djelovanju s određenim anorganskim sastojcima tla čini kompleksan, koloidalan (koloid = fino raspoređene tvari) sustav čiji se različiti sastojci na okupu drže pomoću površinskih sila..." Howard, nakon toga, dodaje zaključak: "Promatrano s gledišta kemije i fizike, humus nije jednostavna tvar; njega čini skupina vrlo kompleksnih organskih spojeva koji ovise o prirodi ostataka koji ga tvore, o uvjetima pod kojima dolazi do razgradnje, te o opsegu same razgradnje. Humus, stoga, ne može posvuda biti identična tvar.
Osim toga, on je živ i vrvi sitnim živim bićima koja veći dio svoje prehrane dobivaju iz tog supstrata. Humus u prirodnom stanju nije statičan već dinamičan."

Humus je dinamičan! On živi i mijenja se. Stoga, vrtlar koji to prirodno bogatstvo želi "stvoriti" u svom vrtu ne smije postupati prema krutim pravilima, već se mora prilagoditi svojoj situaciji u vrtu te iz toga pokušati dobiti najbolje. U tom slučaju postupa po jednom od najstarijih zakona života: na Zemlji su preživjeli uvijek oni koji su se najbolje prilagodili! To ne znači u moralnom smislu prilagodba kao podložnost. U sukobu s prirodnim elementima radi se o prilagođeno j reakciji. Vrtlar promatra ''prilike'' na komadiću zemlje što točnije i iz toga izvlači jasne zaključke potrebne za svoj način rada. Primjerice, obogaćuje pjeskovitu zemlju glinenim brašnom koje akumulira vodu, a sunčane obronke prekriva sagovima od bilja i malča. Tako se svojim postupcima prilagođava prirodnim preduvjetima. Kako se dobiva najbolji humus, Priroda je pokazala vrtlaru u svojim listopadnim i mješovitim šumama. Taj je primjer potrebno samo promatrati te ga na poseban način prenijeti u vlastiti vrt. Prirodna šuma raste u "mješovitoj kulturi". Njeno tlo pokriveno je travom, biljkama i niskim raslinjem. Nigdje ne postoji gola zemlja. Otpalo lišće, uvele biljke i suhe grane stalno tvore rahli sloj tla koji polagano truli. U tome i životinjski "otpaci" predstavljaju važan sastojak. Iz raspadajuće organske supstance, pomoću malih životinja u tlu i mikroorganizama, ponovno nastaje nova zemlja. Ta je šumska zemlja najbolji, mirisni humus. On akumulira oborinske vode i stalno obnavlja rezerve hranjiva. Razgradnja i stvaranje u tom su sustavu u ravnoteži. Šumu nije nikada potrebno gnojiti iako hrani mnoštvo biljaka. Međutim, u prirodi nema nikakvog razbacivanja. Sve se koristi i nalazi korisnu primjenu. Tako se čuvaju rezerve, tako nastaje ravnoteža između bolesti i zdravlja, između života i smrti. To je tajna prirodne plodnosti i zdravog tla.

[ogi]

Veličanstveni svijet najsitnijih živih bića

Kad vrtlar sa svoje gredice zagrabi šaku zemlje, u rukama drži jedan svijet. Svojim očima ne vidi puno toga - samo smeđe grudice i možda neku kišnu glistu ili stonogu. Ipak, ta je šaka zemlje ispunjena životom. To je svijet sićušnih dimenzija. Vrtlar bi morao imati oči jačine elektronskog mikroskopa da bi ga mogao vidjeti. Kad bi to bilo moguće, ostao bi bez riječi zbog čuđenja punog poštovanja.

U 1 dm3 (= 1000 cm3 = l 1) zemlje iz sloja livadnog tla debljine 15 cm živi, primjerice 1.551.000.000 naljevnjaka, bučaša i trepetljikaša, 50.000 glistaca, 220 skokunaca, 14 stonoga, 5 puževa i 2 kišne gliste. Mnoštvo živih stvorova koje si čovjek ne može ni predočiti. Švicarski istraživač A. Stockli točno ih je istražio i izbrojio. To mnoštvo još fantastičnije izgleda u istraživanju prof. Sauerlandta koji je odredio broj živih bića na 1m2 oranice. Tu se radilo o blago humoznom pjeskovitom tlu, a istraživani je sloj bio debljine 20 cm. Prenijeto na vrtnu gredicu, bio bi to komadić zemlje na kojem bi mogle rasti otprilike tri glavice kupusnjača. "Pod njihovim nogama" u prosječnom tlu živi:
4 bilijuna bakterija i gljivica
1 milijun glistaca (nematoda) 500.000 naljevnjaka
200.000 rastoča
100.000 skokunaca (Collembole) 80.000 kolutićavca (Enchytraeide) 80 kišnih glisti

U kompostu gdje su mikroorganizmi posebno aktivni, najveće je mnoštvo sićušnih živih bića. Kad vrtlar posegne za šakom komposta, u ruci drži više živih bića nego što ima ljudi na Zemlji! Tko tijekom mirnog boravka u vrtu želi shvatiti kako je bogat i kompliciran život u zemlji, taj će poslije toga brižljivije i s više poštovanja postupati s tim mikrokozmosom.
Kako bi se te veze bolje razumjele, želimo "baciti" pogled na inače nevidljivi svijet živih bića u tlu. Milijarde sićušnih "patuljaka" žive i rade u različitim slojevima. Sve je izvrsno organizirano i međusobno usklađeno. Najgornji sloj je takozvani sloj razgradnje. On je u vrtovima koji se obrađuju prema biološkim metodama uvijek vrlo bogat jer su sve gredice prekrivene slojem malča (prema uzoru na šumsko tlo!). Pod tom zalihom organskog materijala koji polako truli nalazi se područje života onih sitnih živih bića koje rade "grube poslove". Oni usitnjavaju sve "otpatke" koji dođu u tlo: lišće, vlati sijena, otkos trave, čak i karton i sve ostalo. Njihov Je posao prvi stupanj rastvaranja organskog materijala. Gljivice, bakterije i alge ovdje djeluju u milijardama. Ta mini-bića nazivamo mikrobima. Među njima ima i "velikih" koji mogu sažvakati čak i drvo, rogovlje i hitin. Kraj njih se u sloju razgradnje nalaze i male životinjice koje vrtlar može raspoznati golim okom: kišne gliste, babure, stonoge, žičnjaci i mnogi drugi.
Kako bi se proces razgradnje mogao odvijati harmonično, živa bića u gornjem sloju trebaju zrak, toplinu i vlagu. Zbog toga se razgradnja naziva i aerobnim (pod utjecajem zraka) procesom. Ukoliko uvjeti ne odgovaraju, situacija se pretava u anaeroban (siromašan zrakom) proces. To znači: hladnoća, vlaga i trulež. Posljedica toga su "masni" slojevi zemlje koji sadrže tvari štetne za biljke. Takve se situacije nikako ne bi smjele dogoditi u biološkom vrtu. Sloj razgradnje dubok je otprilike 5cm.
Ispod njega počinje stvarni sloj humusa. On može biti, ovisno o položaju, debljine 10-30 cm. U tom području razgranata je većina korijenja. Ovdje se ne odvija razgradnja, već proces stvaranja. U sloju humusa aktivni su drugi mikroorganizimi. Oni "prožvakane" supstance sloja razgradnje pretvaraju u spojeve koje biljke mogu apsorbirati. Pritom se i oni hrane izumr1im bakterijama koje su živjele "kat" iznad. U tom drugom podzemnom životnom prostoru postoji usko uzajamno djelovanje između života u tlu i korijenja biljaka. Jedni žive od proizvoda izmjene tvari onih drugih. Ono što se pritom zbiva u kemijskim procesima, izrazito je komplicirano. Zato ćemo navesti samo rezultate koji su važni za vrtlara: mikroorganizmi u sloju humusa proizvode hranjive otopine. Tako nastaju ugljične kiseline i dušik. Modrozelene alge i Azotobacter-bakterije mogu, primjerice, u maloj količini vezati dušik u tlu. Sićušna tijela drugih bakterija također sadrže kalij i fosfornu kiselinu. Kad odumru, ta hranjiva u malim količinama prelaze u humus.

Stručnjaci na djelu

Pobliže ćemo se upoznati s dva glavna glumca ovog golemog podzemnog igrokaza. Važnu ulogu u sloju humusa igraju gljivice i bakterije koje skupljaju dušik, a koje s korijenjem biljaka tvore usku zajednicu (simbiozu). Sir Albert Howard opisao je značenje mikorize (životna zajednica između biljnog korijenja i gljivica; grčki: rhiza = korijen, mykes = gljivica): "Srodnički odnosi omogućavaju gljivicama koje žive u humusnom tlu da prodru u žive stanice korijenja kao i uspostavu suživota s biljkama ... Kad se pod mikroskopom promatra prikladan preparat takvog korijenja, mogu se vidjeti svi stupnjevi u probavi micelija gljivice. Na kraju zajedničkog suživota korijen razara gljivicu i na taj način apsorbira ugljikohidrate i bjelančevine koje je gljivica djelomično otopila iz humusa u tlu. Mikoriza tvori živi most koji neposredno povezuje plodonosno humusno tlo i biljke koje na njemu rastu, te kojim se gotova hranjiva, prikladna za trenutačnu upotrebu, prenose s tla na biljku."
Sličan čudesan "timski rad" obavljaju i kvržišne bakterije na korijenju mahunarki (leguminoza). One su u stanju u suradnji s određenim bakterijama, vezati dušik iz zraka. Iz toga biljke domaćini izvlače svoju korist. Dio dušika prelazi i nakon odumiranja graška, graha ili djeteline u tlo te tako pridonosi prirodnom dušičnom gnojenju. Kako to iskorištavanje dušika iz zraka ni u kojem slučaju nije samo po sebi razumljivo, već skoro graniči s čudom, pojašnjava dr. Fritz Caspari:
"Ono što je tehnika tek prije 40 godina (Haber-Bosch, 1915.) dobila u golemim strojevima uz izuzetne napore, visoke pritiske i temperature, s time se biljka oduvijek bavi kao "sporednom djelatnošću". Ona pretvara jednu od postojanih tvari zemlje, dušik, u spojeve koji mogu služiti za neposredan rast tijela biljke." Finski nobelovac prof. dr. h.c. Artturi Virtanen čak je u to i uvjeren: "Biološko vezivanje dušika je, pored asimilacije ugljičnog dioksida, proces od temeljnog značaja za cjelokupni život na zemlji."

Treći glavni glumac u velikom igrokazu "podzemnog svijeta" posebno je važan za vrtlara: kišna glista. Među vidljivim živim bićima ona igra izrazito važnu ulogu. Ona radi na razgradnji, no njeni dugački hodnici vode kroz sve slojeve u dubinu. Oni pridonose kako prozračivanju tla tako i raspodjeli vode. Njene izlučevine su najčišći super-humus. Izmeti kišne gliste sadrže sedam puta toliko dušika, tri puta toliko kalija, dva puta toliko kalcija i šest puta toliko magnezija koliko i normalna vrtna zemlja.

Male grudice - veliki učinak

Oba gornja sloja tla ne razlikuju se samo svojim različitim stanovnicima i njihovim načinom rada. I humus koji nastaje u ta dva sloja, različite je vrste. U gornjem sloju razgradnje nastaje ona plodna zemlja koja se uvijek obnavlja. No, ona relativno brzo nestaje. Njeno stanje nazivamo i "mikrobična rahlost". Humus se ovdje sastoji od velikih, rahlih grudica koje kiša može sabiti a vrućina ili hladnoća skrutiti. Pod nepovoljnim uvjetima taj se humus ponovno raslojava.
U dubljem sloju pravog humusa nastaje, nasuprot tomu, takozvani trajni humus. To stanje nazivamo I makromolekularna rahlost. Grudice tla su tu manje, međusobno intenzivnije prožete i postojanije. Vežu se s tvarima humina koja postoje u tlu. Tako nastaju stabilni kompleksi gline i humusa. Važno svojstvo tvari humina koje još nije dovoljno istraženo, njihov je sadržaj dušika. On tvori, ukoliko ga ima u dovoljnom broju, spremnik dušika u tlu čije se prehrambene zalihe polagano mineraliziraju i prosljeđuju biljkama. Dakle, dobro podijeljeno gospodarstvo.

Stvaranje grudica zemlje jedno je od velikih čuda žive prirode. Nebrojena živa bića rade neumorno i bez odmora kako bi nastao taj smeđi komadić zemlje. Isprepletenost gljivica i sluznih tvari bakterija održava živu konstrukciju od prašine i mikroba. Znanstvenici taj proces nazivaju "živom zaštitnom ogradom". U toj jezičnoj konstrukciji jasno se vidi da je plodnost zemlje od koje svi mi živimo doslovno sazdana iz beskonačno mnogo sitnih bića. Ne moramo li pred tom skupinom malih tihih radnika imati najveće poštovanje? "Brelim- za biljke" Raoul R. France nazvao je veliku zajednicu živih bića u tlu edafonom (edafično je riječ grčkog porijekla i znači: onaj koji se tiče tla).

Bio-vrtlar vidi jednu od svojih glavnih zadaća u tome da zaštiti i njeguje taj dobro organizirani svijet za svoju vlastitu korist i za dobrobit Zemlje.
Svi ti fantastični, mnogostrani, živi procesi o kojima je do sada bilo riječi odvijaju se u obje gornje zone tla, sloju razgradnje i humusnom sloju. Na to se, prema dolje, nastavlja mineralni sloj. On se sastoji iz raspadnutog stijenja. Djelatnost živih bića u tlu ovdje, sa sve većom dubinom, sve više opada. No, i u ovom području mogu se iz postojećih minerala osloboditi hranjiva za biljke. Mineralni sloj, koji može imati debljinu do 2,50 m, također ima i funkciju spremnika vode. Ispod njega počinje sloj neraspadnutog stijenja, to je sabita stijena koja seže duboko u zemlju.

Kružni ciklus tvari

Tamo gdje su različiti slojevi zemlje netaknuti, gdje milijarde "vojski" rade ruku pod ruku, tamo nastaje rahla zemlja, tj. onaj zreli humus o kojem sanjaju svi vrtlari i seljaci. To je tlo u stanju akumulirati oborinsku vodu i hranj iva. Ono je bogato dušikom i ugljičnom kiselinom, rahlo je, porozno, toplo i prozračno. Kako takvo tlo nastaje u praksi, opisuje se u drugom dijelu knjige. Za budućeg je bio-vrtlara važno da shvati da je razumijevanje života u tlu osnova svih njegovih napora. Priroda mu nudi savršen sustav i milijarde besplatnih pomagača. Bio-vrtlar ih mora samo pravilno iskoristiti.
U tom će slučaju uštedjeti mnogo nepotrebnog truda - kao što je primjerice prekopavanje svake godine. Uštedjet će i mnogo novca - ako potiče prirodnu proizvodnju hranjiva u zemlji, neće morati kupovati gnojiva. Konačno, uštedjet će i energiju i u obliku ljudske radne snage i pri industrijskoj proizvodnji.

Bio-vrtlar se svjesno usavršava u prirodan tijek. Svim sredstvima potiče i njeguje život u zemlji. Postaje mu jasno da svaka gruba intervencija u ovaj dobro organizirani svijet može samo štetiti, a u najgorem slučaju oštetiti tlo.

On, stoga, ne prihranjuje biljke, on prihranjuje tlo. Kompost, zastiranje tla i zelena gnojidba pritom, najvažnije točke na ''jelovniku vrta". Jer, tamo gdje živa bića u tlu dobivaju dovoljno organske mase, proizvode i dovoljno onih tvari koje trebaju tlu i biljkama: dušik, kalij, fosfor, mikroelemente i ugljičnu kiselinu. Mnogo je puta dokazana činjenica da u tlima koja su sustavno obrađivana prema ološkim metodama uvijek postoje dovoljne količine svih važnih njiva. One tu "nanovo rastu"!

Bio-vrtlar zatvara prirodni tijek tvari tako što zemlji vraća sve organske otpatke. Ona mu zahvaljuje svojim zdravljem koje se prenosi na sve biljke u vrtu - a najzad i čovjeka koji se prehranjuje tim biljkama.
Sir Albert Howard koji je cijeli sv život isprobavao biološke metode u Europi i Indiji, opisao je taj tem f. prirodnog obrađivanja tla u svojoj Poljoprivrednoj oporuci. Ono što je rekao za tijek razgradnje i rasra u poljoprivredi, vrijedi jednako i svakog bio-vrtlara:
"Plodnost tla je stanje koje proizlazi iz rada i tijeka prirode. Uvijk mora postojati potpuna izjednačenost između procesa rasta i procesa odumiranja. Posljedice tog stanja su aktivno tlo i bogati urod dobre kvalitete.
Ključ za plodno tlo i uspješnu poljoprivredu je humus."

[mickeymouse]

Htio bih kupiti komad zemlje na kojoj se prije radilo konvencionalnim metodama, pa me zanima kako bi se ta zemlja mogla očistiti od tih metoda i zaustaviti ili makar umanjiti utjecaj današnjih metoda špricanja sa otrovima?
Naime, zmljište je okruženo sa svih strana ljubiteljima konvencionalne metode obrade zemlje. Najviše me zabrinjava kako u takvim uvjetima uzgojiti mikorizu i održati ju na životu, te kako bi najbezbolnije bilo uzgojiti mikorizu na takvom tlu.

[ogi]

[ogi]

http://www.vecernji.hr/vijesti/u-njemackoj-opasne-bakterije-e-coli-umrle-jos-cetiri-osobe-clanak-293583

[Drug Mile]

Tipično izazivanje panike u političke svrhe. Zato umjetna gnojiva ne prenose bolesti, ili još bolje uzgoj u skladištima pod umjetnim svjetlom, u kamenoj vuni umjesto zemlje. Ljudi se sve bolje osjećaju jedući plastičnu hranu, barem nije zaražena kojekakvim bolestima

Životinje su bolesne zbog ljudi, a ne ljudi zbog životinja.

[SilveK]

Baš zanimljivo kako svakih par godina izbije panika radi neke bolesti. Ovaj put je krivo svježe povrće, ili tko zna što. A baš mi je malo sumnjivo, prema codexu allimentarius, sva svježa hrana trebati će biti ozračena (što uništava sve bakterije, ali nažalost i sve nutrijente). Ljudi su naravno protiv toga, i diljem svijeta se pokreću peticije. E sad je to povrće navodno izvor smrtonosne zaraze, i ljudi će nakon ovog posijanog straha i "pranja glava" - moliti da im se ozrači hrana. Kako je lako manipulirati masama dok im posiješ strah

[ogi]

Tu govore o tome:

Ovaj oblik bakterije E. coli dio je niza O104 koji u normalnim uvjetima gotovo nikad nije otporan na antibiotike, a kako bi postao otporan, potrebno ga je opetovano izlagati antibioticima kako bi se na njega izvršio "mutacijski pritisak" zbog kojeg se stvara otpornost.

http://danas.net.hr/svijet/page/2011/06/07/0339006.html

Ako nije došla iz laba, onda je iz mesne industrije, kroz 'proizvode' ili gnojivo ( zato smo u ovoj temi )

[ogi]

http://www.index.hr/vijesti/clanak/slucaj-e-coli-ili-igranje-s-genetikom-stvorili-smo-gen-koji-moze-unistiti-ljudski-rod/555915.aspx

[paradajz]

http://www.dirtthemovie.org/

[ogi]