Zemljani Zemljani
Košnica puna ljubavi
 
 FAQFAQ   PretražnikPretražnik   ČlanstvoČlanstvo   Korisničke grupeKorisničke grupe   RegistracijaRegistracija 
 ProfilProfil   Privatne porukePrivatne poruke   LoginLogin 

Voda

 
Započni novu temu   Odgovori na temu    Zemljani -> Ekologija
Prethodna tema :: Sljedeća tema  
Autor/ica Poruka
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 11967
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 2.10.2007. uto. 10:33    Naslov: Voda Citiraj i odgovori



Bez vode nema života
Ljudi, životinje i biljke su ovisne od prirodnog kružnog toka vode na Zemlji. On je međutim - uzrokovan stalnim porastom stanovništva, povećanom potrošnjom rezervi vode, njenom povećanom zagađenju kao i globalnim zagrijavanjem Zemlje - sve manje i manje u svojoj ravnoteži. Vijesti o poplavama i sušama su sve češće i broj zemalja sa izraženim problemima sa vodom se razantno povećava. Prema podacima Ujedinjenih nacija bi 2025 godine svaki treći stanovnik mogao biti izložen akutnom problemu nedostatka vode. Već danas 1,1 milijarda ljudi, oko jedna šestina svjetskog stanovništva, nema mogućnosti pristupa čistoj vodi za piće. 2,6 milijardi ljudi ne raspolaže nikako ili ne sa dovoljno sanitarnih prostorija. Svaki dan umire više od 6000 ljudi (od toga 4000 djece ispod pet godina!) od bolesti proliva i infekcija, koje se pojavljuju zbog prljave vode i nedostatka ili nedovoljno izgrađenog kanalizacionog sistema.

Bez vode nema razvoja
Pristup čistoj vodi kao i mogućnost raspolaganja vodom za proizvodnju hrane su osnovne pretpostavke za društveni i privredni razvoj. Ako voda stoji na raspolaganju samo u nedovoljnim količinama i nedovoljnim kvalitetom, to ima značajne posljedice na individualne i društvene mogućnosti razvoja. Počevši od lošeg zdravstvenog stanja onih, koji zagađenu vodu moraju piti, preko gubitka vremena za rad i obrazovanje žena i djevojčica, koje u višesatnim pješačenjima donose vodu, pa sve do patnji glađu zbog loših ili pak uništenih žetvi.

Pristup vodi je po regionima i u društvu veoma nejednako raspodjeljen. Dok većina zemalja Sjevera raspolaže sa dovoljno ovog životno važnog resursa, zemlje, uglavnom sa Juga, se pate zbog nedostatka vode. Istovremeno, dolazi među zemljama sa oskudnim zalihama vode do povećane konkurencije oko ovog vrijednog dobra: Dok se bogati u pravom smislu riječi „u vodi kupaju”, siromašni slojevi stanovništva ne mogu pokriti svoje osnovne potrebe i uhvaćeni su u jedan đavolji krug, sastavljen od nedostatka vode, siromaštva, gladi, bolesti i smrti. Ovo dovodi do povećanog izbjega stanovništva, a u mnogobrojnim regionima do napetosti i konflikata. S obzirom na brzi porast stanovništva i povećanu potrošnju vode, doći će i do veće borbe oko podjele vode između gradova i sela, kao i zemalja koje zajednički raspolažu zalihama vode. Voda je postala jedna ratna opasnost. Za 50 godina, tako se prognozira, mogla bi da bude vrijednija nego zlato i strateški značajnija od nafte.

Međunarodna zajednica vidi sebe na početku 21. vijeka konfrontiranom sa jednom ozbiljnom vodenom krizom, u čiju brizantnost ne sumlja ni prvi izvještaj Ujedinjenih nacija iz 2003 godine o stanju vode na zemlji: „Od svih kriza, u pogledu društvenih prirodnih resursa,... je vodena kriza ona, koja će najviše zaprijetiti našem preživljavanju na ovoj planeti.” Na ovogodišnjem svjetskom danu vode, 22. marta, svjetska organizacija je predstavila svoj drugi izvještaj sa naslovom „voda – zajednička odgovornost“ i time naglasila hitnost problematike sa vodom širom svijeta, sa pogledom na održivi razvoj. Oba izvještaja su dostupni na internetu na sljedećoj stranici: http://www.unesco.org/water/wwap/wwdr/index.shtml

Zajednička odgovornost je jedan dobar moto, jer, ako se radi o budućnosti naše planete, svi smo mi zajedno odgovorni – kao svjetsko društvo. Dok političke institucije imaju zadatak da naprave odgovarajuće pretpostavke za održivi razvoj, zadatak obrazovnih instutucija je da izgrađuju svijest o odgovornom postupanju sa prirodnim resursima na Zemlji, kao i oblikovanju našeg životnog prostora, koje će biti podnošljivo za okolinu i pravednije (o ovom pogledajte također EDC Informator broj 4).

U školama je intenzivno bavljenje temom voda, nešto čega se, sagledavši iz ove pozadine, ne može odreći. I stvarno: U mnogim nastavnim planovima se pominje voda - bilo u pojedinim predmetima, bilo kao interdisciplinarna tema. Na žalost, još uvijek često nedostaje sprovođenje u praksi, što – kao i vrlo često – nastaje kao rezultat premalo financijskih i ljudskih resursa kao i odgovarajućih nastavnih materijala. Sljedeći razlog je također, da je vodena kriza još uvijek jako malo doprijela u svijest nastavnika i učenika. Iz tog razloga sam prikupila još neke informacije, koje daju jedan mali uvid u ovo kompleksno tematsko polje i nadajmo se, potaknu, da problematika sa vodom bude sve više bude tema u njihovim obrazovnim oblastima.

Plava planeta …
Gledajući iz svemira nam Zemlja izgleda kao jedna plava planeta. 71 procenat površine čini voda, od čega se veći dio nalazi na južnoj polulopti. Od ukupnih nalazišta vode, oko 1386 miliona kubnih metara, samo na slanu morsku vodu otpada 96,5 procenata. Samo 3,5 procenata zemljene vode je slatka voda i može se koristiti kao voda za piće, za navodnjavanje u poljoprivredi ili za industriju. Najveći dio slatke vode se doduše pojavljuje kao led na polovima, u glečerima ili u zamrznutom zemljenom tlu. Sljedeći važan udio čini podzemna voda. Voda iz rijeka i jezera, iz atmosfere, sa površine zemlje i iz živih bića je u poređenju beznačajna. Samo mali dio slatke vode, oko 0,3 procenta, stoji na raspolaganju kao voda za piće. Ako bi zalihe vode iz cijelog svijeta mogle stati u jednu kadu, onda bi udio, koji se trajno može koristiti tokom jedne godine, jedva napunio jednu kašičicu.

… i njihov ugroženi život
Iako zalihe slatke vode čine samo jedan procenat zemljene površine, u njima nalazi dom okruglo 12 procenata svih životinjskih vrsta, uključujući i 41 procent svih poznatih vrsta riba. Mada tako bogate raznim vrstama, rijeke i jezera su ekstremno podložne uticajima okoline. Preko jedne petine svih slatkovodnih vrsta riba je izumrlo zadnjih godina ili im prijeti izumrenje, a u nekim regionima su iz slatkih voda nestale cijele faune. Crvena lista ugroženih životinjskih i biljnih vrsta, koju International Union for Conservation of Nature and Natural Resources objavljuje svake dvije godine, je sve veća i veća (http://www.iucnredlist.org/)!

Ako upitamo, koliko slatke vode stoji čovjeku na raspolaganje, onda se ne računa ukupna količina slatke vode na Zemlji, nego brzina kojom se zalihe slatke vode obnavljaju u globalnom kružnom toku vode. Prema tome, mjerilo za održivo korištenje vode su takozvani obnovljivi resursi slatke vode, koji se na Zemlji pojavljuju u obliku padavina. Ako se, naime, podzemnim vodama i jezerima uzme više vode nego što se kišom dopuni, ovi izvori će, dugoročno gledajući, presušiti. Jedan primjer je Aralsko jezero, čiji volumen se od 1950 godine smanjio za 80 procenata, zato što je iz dotoka uzimano previše vode za sisteme za navodnjavanje u poljoprivredi.

Kružni tok vode nastaje kao posljedica djelovanja sunca. Isparavanjem, posebno na morskoj površini, voda u obliku vlage u zraku dospijeva u atmosferu. Pri tome, topli zrak može dostići veću vlažnost nego hladni. Kad topli zrak ode u visinu, hladi se i kondenzira. Nastaju oblaci iz kojih ističe voda u obliku kiše, snijega ili grada i ponovo stiže na zemljinu površinu. Jedan dio padne u mora i okeane, a drugi dio na kopno. Dok jedan dio ove vode ispari na površinama bez vegetacije (evaporacija), drugi dio procuri u zemljeno tlo i dospijeva preko biljne transpiracije ponovo u atmosferu (sažeto: evapotranspiracija). Padavine dospijevaju preko podzemnih voda, potoka i rijeka ponovo u mora.

Godišnja prosječna količina padavina na kontinente i ostrva je oko 113000 km³. Od toga ponovo ispare u atmosferu ponovo oko 72000 km³. Ostane, dakle, godišnje okruglo 41000 km³, kojima se mogu dopuniti zalihe slatke vode ili koje preko rijeka ili na drugi način ponovo dospijevaju u more. Više od pola od toga (28000 km³) istekne prilikom poplava neiskorišteno u more, daljih 5000 km³ teče u oblasti, gdje se voda može samo djelimično iskoristi za ljudske potrebe. Time je gornja granica slatke vode, koja se može iskoristiti i koja se obnavlja, između 9000 i 14000 km³ godišnje. Od toga je jedan znatan dio nužan za održavanje prirodnih eko-sistama.

Raspoloživost vode, oskudnost vodom i nedostatak vode

Iako se voda stalno obnavlja u opisanom kružnom toku, ona je jedan ograničen resurs. Mogućnost pretvaranja slane morske u slatku vodu je pobudila nade, da se svjetska mora i okeani mogu koristiti kao neiscrpni izvori slatke vode; međutim ova tehnika jeste i ostaće skupa, zagađuje okolinu i zahtijeva veliku količinu nafte, koje je također sve manje.

Povećanjem broja stanovništva smanjuje se količina voda koja stoji na raspolaganju po glavi stanovnika. Uzimajući broj svjetskog stanovništva od 6,6 milijardi i prosječnu godišnju količinu padavina, ona iznosi između 1500 i 2000 m³ po osobi. To je otprilike 30 procenata manje nego 1970 godine, kada je bilo nešto manje od 4 milijarde ljudi na Zemlji. Brižnim postupanjem sa vodom koja nam stoji na raspolaganju, bi ova količina i danas za sviju bila dovoljna, teoretski čak za okruglo 20 milijardi ljudi. Međutim, prirodne zalihe vode su nejednako raspodijeljene, zato što se kiša i druge padavine ne pojavljuju redovno, ni vremenski, ni po regionima.

U nekim oblastim na Zemlji postoje ogromne količine padavina, kao na primjer na pacifičkim ostrvima (godišnje do 11500 mm u Kanuai, Hawaii) ili mjestima u Indiji (Cherrapunji, godišnje 11477 mm). Sa druge strane, u sušnim oblastima jedva da ima padavina (Lima: 41 mm; El Golea u Alžiru: 50 mm; Khartoum u Sudanu: 160 mm), a ima i područja kao što je Atacama-pustinja u čileu, gdje stvarno nikada nema kiše.

Kao mjera za raspoloživost vodom za jednu državu ili regiju se uzima godišnja obnovljiva količina vode po osobi. U Švajcarskoj, vrhuncu po vodi u Evropi, stoji, na primjer, po glavi stanovnika godišnje 6520 m³ obnovljive količine slatke vode na raspolaganju; u Saudijskoj Arabiji, jednoj od najsiromašnijih zemalja vodom, samo 160 m³. Trenutno živi preko pola milijardi ljudi u zemljama, u kojima nema vode ili vlada oskudnost vodom.

Pojmovi nedostatak vode i oskudnost vodom su internacionalno tačno definisani. Prema definiciji švedskog hidrologa Malin Falkenmark oskudnost vodom vlada u zemljama, koje imaju po glavi stanovnika godišnje ispod 1700 m³ obnovljive slatke vode na raspolaganju. Zemlje sa godišnjom količinom po glavi stanovnika ispod 1000 m³ imaju nedostatak vode, a ispod 500 m³ se uzimaju kao ekstremno pogođene nedostatkom vode. Već 1995 godine je 12 zemalja imalo ekstremni nedostatak vode i tendencija je - analogno porastu stanovništva - u porastu.

Dok su danas bliski i srednji Istok, kao i sjeverna Afrika najače pogođeni zbog oskudnosti vodom, za 50 godina će, prije svega južno od Sahare u Africi, postojati veliki nedostatak vode. Jedan značajan razlog za to je, da će se vjerovatno tamošnje stanovništvo u ovom vremenskom periodu udvostručiti, a moguće je čak i utrostručiti.

Međutim, oskudnost vodom ne ugrožava samo zemlje u razvoju, nego također i bogate industrijske zemlje kao što su Španija, USA, Japan i dijelovi Velike Britanije. Ovo proističe iz jednog aktuelnog izvještaja WWF-a (World Wide Fund for Nature - http://www.panda.org/). Ekološke organizacije zahtijevaju hitno da se ekonomično i brižno postupa sa vodom – i imaju pravo: U industrijskim zemljama se prosječno po osobi troši dnevno oko deset puta više nego u zemljama u razvoju. Konkretnije: U sjevernoj Americi i Japanu dostiže dnevna potrošnja vode po osobi 350 litara, a u Evropi se troši prosječno 200 litara na dan. Sa druge strane, ljudi u regionu donje Sahare velikim dijelom moraju svoju dnevnu osnovnu potrebu za vodom (za piće, jelo, pranje) zadovoljiti sa 10 do 20 litara.

I potrošnja vode varira znatno po regionima i za nju su odlučujući stil života, stepen razvoja i navike u ishrani određenog regiona. Pa na što se potroši i treba čovjeku sva ta voda?

Potrošnja vode …

Potrebna količina vode za ljudsku potrošnju obuhvata direktno konzumiranu vodu za piće, potrebe u svakodnevnom životu za hranu, higijenu itd. (potrošnja vode po domaćinstvu), kao i za potrebe sektora kao što su poljoprivreda, industrija i uslužne djelatnosti. Potrošnja vode je stoga, ne samo jedna mjera za količinu vode koja je u direktnoj potražnji, nego i za količinu koja se mora prečistiti. Osim toga se, u proizvodima koje mi konzumiramo, nalazi dosta „sakrivene“ vode – voda, koja je potrebna za proizvodnju životnih namirnica i koja se u svijetu još naziva kao takozvana „virtuelna voda“.

… u poljoprivredi

Najveći dio vode – ukupno 70 procenata rasložive vode širom svijeta – se troši u poljoprivredi. Oko 250 milijona hektara obradivih površina se navodnjavaja. To je samo 17 procenata od ukupne obradive površine, ali sa koje se dobija više od jedne trećine ukupne svjetske žetve. U dvije od tri zemlje otpada najveći dio vode koji se potroši na poljoprivredu. Potrošnja je posebno visoka u sušnim područjima kao što su bliski Istok, sjeverna Afrika, jugozapad USA, gdje se skoro preko cijele godine mora vještački navodnjavati. Također, države kao što su Pakistan, Indija, Indonezija i Kina ovise od navodnjavanja; iz pomoć njih se u tim zemljama ostvari više od pola ukupne proizvodnje životnih namirnica. Da bi se rastući broj stanovništva mogao prehraniti, mora se sve više zemlje obrađivati i navodnjavati. Također, i potrošnja vode za stočarstvo je porasla zadnjih godina.

… u industriji i energetskom sektoru

22 procenta potrošnje vode u svijetu otpada na industriju i energetski sektor. Ovaj udio varira ovisno od strukture privrede i vezan je za dohodak i blagostanje. On počinje sa 10 procenata u zemljama sa niskim i srednjim dohotkom, pa ide do 59 procenata u zemljama sa visokim dohotkom. U Evropi se preko pola raspoložive vode troši u industriji i za proizvodnju energije.
Industrija koristi vodu za hlađenje, za obradu, za čišćenje i odstranjivanje otpada.

Za proizvodnju energije je voda u mnogim područjima važna, prije svega za proizvodnju struje u hidroelektranama i hlađenje u atomskim centralama. Atomske centrale i termoelektrane su najveći industrijski potrošači; u njima se koristi nevjerovatna količina voda za hlađenje. Najveći dio korištene vode u industriji se doduše vraća u prirodni tok vode, međutim ta voda je često zagađena sa hemikalijama i teškim metalima ili tako mnogo zagrijana, da su vodeni eko-sistemi pogođeni.

… u domaćinstvu

Potrošnja vode u domaćinstvima, objektima kao što su restorani i bolnice čini najmanji udio u svjetskoj potrošnji vode. U prosjeku ovaj udio iznosi osam procenata. Da je on nejednako raspodijeljen, nije potrebno ponovo da pominjem. Ipak ću to učiniti i za bolji prikaz iznijeću par podataka:

U južnoj Kaliforniji sa ogromnim vrtovima, bazenima i terenima za golf iznosi dnevna potrošnja vode 3000 litara po osobi. 50 litara je prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO - http://www.who.int/en/) minimalna dnevna potreba za jednog čovjeka, da bi mogao koliko toliko da vodi jedan dostojan život.

Ova količina ni u kom slučaju ne stoji svim ljudima na raspolaganju; 1,1 milijarda ljudi širom svijeta nemaju čak ni 20 litara vode na dan. U mnogim regionima Indije su žene zadužene za dnevnu opskrbu vodom i moraju prelaziti i do 12 kilometara, da bi se (ako sve dobro prođe) mogle vratiti u njihova sela sa par napunjenih posuda bunarske vode na svojim glavama. Sa druge strane, u našim područjima je velika većina nas naviknuta na naizgled neograničnu količinu tekuće vode iz česme u najmanjoj udaljenosti i troši u samo jednom čišćenju toaleta istu količinu vode, koja u nekim mjestima osigurava dnevni život jedne cijele porodice. Sljedeća uporedna tabela sa prosječnom potrošnjom vode u jednom austrijskom i jednom indijskom domaćinstvu pojašnjava, gdje leže potencijali za uštedu.

Uzroci i posljedice oskudnosti vodom

Ako posmatrano cijeli svijet, potražnja za vodom raste duplo brže od broja stanovnika. Do 2035 godine će, prema procjenama Ujedninjenih nacija, najmanje 40 procenata svjetskog stanovništva živjeti u zemljama, u kojim vlada hronična oskudnost vodom. Pored te nepromjenjive činjenice, da je voda ograničen i po regijama nejednako raspodijeljen resurs, da raste broj stanovnika koji žive na ovoj Zemlji, a time i potrošnja, postoji i niz drugih uzroka za vodenu krizu, protiv kojih se može djelovati. U to spadaju:

Rasipanje vode

• ne-efektivnim metodama za navodnavanje u poljoprivredi
• nazadnim tehnologijama u industriji
• propuštanjem cijevi
• potrebama u slobodno vrijeme i za turizam

Zagađivanje vode

• nedostatkom kanalizacije
• pesticidima korištenim u poljoprivredi
• industrijskim otpadnim vodama
• ulijevanjem slane vode zbog korištenja podzemnih voda

Oštećivanjem eko-sistema

• sječom šuma, erozijom tla, spuštanjem tla
• klimatkim promjenama

Ovi uzroci su mnogostruki i kompleksno su povezani na načinom života čovjeka, posebno sa potrošačkom sviješću u modernim društvima, o kojem se mora razmisliti, s obzirom na strašne društvene i ekološke posljedice (pogledajte http://www.dadalos.org/nachhaltigkeit_bih/).

Posljedice oskudnosti vodom trpe u prvoj liniji siromašni slojevi stanovništva, koji ne mogu obezbijediti sredstva za pristup čistoj vodi. Za čovječanstvo je siromaštvo, kako jedan simpton tako i uzrok za vodenu krizu, čije omjere ću ovdje još jedanput sažeti:

Sa nedostatkom vode je povezano skoro 80% svih bolesti u zemljama u razvoju. Nedostajuća ili loša infrastruktura za obezbjeđenje vode (npr. nema bunara ili su cijevi uništene) i za pročišćavanje vode (npr. nema prečistača) košta godišnje 12 miliona ljudi života i uzrokuje ekstremnu visoku ratu smrtnosti kod djece.

Zbog nedostatka vode nastaju enormni problemi sa ishranom.

Nedostatak vode je razlog za smanjenja zemljišta za život i orgomni rast metropola. U svijetu danas ima oko 25 miliona izbjeglica zbog vode.

Nedostatak vode je uzrok prijetećih međususjedskih i unutrašnjih konflikata.

Nedostatak vode je motiv za pljačkanje prirode i uništavanje prirodnih resursa.

Raspoloživost vodom postaje instrument moči i potlačivanja

Iskorjenjivanje siromaštva, promjena navika u ponašanju koje ne vode održivosti, proizvodne tehnologije kao i zaštita prirodnih resursa od pretjeranog korištenja i zagađivanja su osnovne pretpostavke za rješavanje vodene krize, koja se nas – iako ne u istoj mjeri - sviju tiče. Izgradnja svijesti o tome spada u najvažnije zadaće obrazovanja o održivom razvoju. Voda je jedno zajedničko dobro čovječanstva, koje se mora očuvati za buduće generacije. Sadržaj obrazovanja o održivom razvoju treba stoga također biti, da se pristup vodi pojasni kao jedno pravo čovjeka.

Pravo čovjeka na vodu

Grčki filozof Plato je rekao skoro prije 2500 godina: „Voda je najnužnija stvar za održavanje života i upravo se ona da lako uništiti. Zbog toga je potreban zakon, koji će je zaštiti.“ Njegova izjava nije ništa izgubila na aktuelnosti. Proces povećanja oskudnosti i komercijalizacije vode u današnje vrijeme imaju za posljedicu, da je mnogim ljudima pristup vodi ograničen, ako nisu u stanju da plate.

To je slučaj i u Evropi, tako npr. u Velikoj Britaniji, gdje su cijene vode u sklopu privatizacije vodovoda i kanalizacije od 80-tih sve više u porastu. Ovo je dovelo do zahtjeva društvenih pokreta, da se pravo na vodu prizna kao ljudsko pravo i da se osiguraju osnovne potrebe, pristup čistoj vodi i njena pravedna raspodjela.

Pravo na vodu nije specifično pomenuto u prvim dekleracijama o ljudskim pravima; tako da se u Opštoj deklaraciji o ljudskim pravima iz 1948 godine priznaje na indirektan način – kao konzekvenc iz člana 25: „Svaki čovjek ima pravo na životni standard, primjeren za zdravlje i dobrobit...“. 1976 godine su stupila na snagu dodatno dva pakta; o građanskim i političkim pravima (Civilni pakt),i o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (Socijalni pakt) (pogledajte http://www.dadalos.org/kr/Menschenrechte/start_mr.htm).

Ova prava su dobila na vrijednosti u 90-tim širom svijeta, nrp. kritičnim ocjenama izvještaja o ljudskim pravima, koji se predaju od strane država svakih pet godina, u čemu se također daje više pažnje vodi. Važan korak je bio postavljanje službenika za izvještavanje o pravu na vodu od strane UN-ove komisije za ljudska prava 2001 godine.

Odlučujuća promjena za oficijelnu potvrdu prava čovjeka na vodu od strane Ujedninjenih nacija je bio doduše „Opšti komentar 15 o pravu na vodu” iz novembra 2002 godine, koji je usvojila UN-komisija za ekonomska, socijalna i kulturna prava.

Polazeći od toga, da bez odgovarajaće opskrbe vodom fizičko preživljavanje i zdrav život nisu mogući, komisija smatra pravo na vodu prije svega u članu 11 Socijalnog pakta opravdanim („Pravo na odgovarajući životni standard“). Prema Komisiji, pravo na vodu daje svakom čovjeku pravo na„dovoljnu, sigurnu, prihvatljivu, fizički dostupnu i platljivu količinu vode za lično i kućno korištenje“. U to spada prije svega voda za piće, kuhanje i za ličnu i kućnu higijenu.

Konkretno to znači: Voda treba da …

… bude na raspolaganju u „dovoljnoj“ količini. Tačna količina nije tačno definisana. Doduše može se poći od toga, da je najmanje 20 litara na dan i osobi potrebno, da se trajno zaštiti od svih nedostataka i bolesti opasnih za život.

… ne predaleko udaljena i dostupna bez opasnosti za tijelo i život („fizički pristupačna“). Ni iz ovoga ne proizilazi tačno, koliki put do izvora treba da bude maksimalno. Ispitivanja pokazuju doduše, da se jedva može donijeti dovoljno vode do kuće, ako put do vode traje više od pola sata. U definiciji „pristup vodi za piće“ se polazi da toga, da je jedan kilometar maksimalna izdržljiva distanca.

… da ima kvalitet, koji ne ugrožava zdravlje („sigurno“), i također, što se tiče mirisa, izgleda itd., treba da bude akceptirajuća („prihvatljiva“).

… da bude „priuštiva“, što znači, ne preskupa, da se nužna količina ne treba kupovati ili ne račun drugih životno važnih stvari, kao što su hrana, stan, odjeća. itd.

Komentari su tumačenja internacionalnih dogovora o ljudskim pravima, koji doduše oficijelno nemaju pravni status, ali imaju veliki uticaj na tumačenja Paktova. U diskusiji oko opskrbe vodom siromašnih i budućih generacija, ovaj komentar je važna referenca. Tako je npr. jedan sud u argentinskoj Cordobi osudio grad i provinciju, između ostalog, zbog kršenja prava čovjeka na vodu, pozivajući se pri tome na Pakt. Data im je obaveza, da žalbenoj strani iz pogođenih dijelova grada iporučuju besplatno vodu, dok problem ne bude riješen. Kao rezultat osude su nadležni ovog grada i provincije počeli da poboljšavaju i proširuju vodovodni i kanalizacioni sistem.

Ovaj primjer pokazuje, koliko su važni ovi pravni dokumenti, da bi se u slučaju povrede prava na vodu, mogao izvršiti pritisak na vlade. Doduše, pravo na vodu nije još uvijek obavezujuće za jednu državu, jer nije eksplicitno dio međunarodno-pravnih ugovora. Prijedlog, koji je do sada najdalje dosezao, je internacionalna konvencija o pravu na vodu. Jedna takva konvencija bi uvela detaljne standarde o pravu na vodu u internacionalnom pravu, koji bi posezali dalje od Opšteg komentara i osim toga bi bili pravno obavezujući.

Zahtjev za priznanje prava čovjeka na vodu nailazi širom svijeta na sve veću podršku. Dok se milioni ljudi moraju boriti za pristup vodi, a time i za vlastito preživljavanje, i vladine i nevladine organizacije su objavile da će boriti protiv ovakve situacije. S obzirom na suprotne političke i ekonomske interese i ovo je također biti jedna teška borba!
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
Luna



Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 4208

PostPostano: 2.10.2007. uto. 12:57    Naslov: Citiraj i odgovori

Odličan tekst i slika Wink palac

Inače, mene situacija sa vodom jako frustrira, jer je ona jedan od temeljnih životnih elemenata. Kada uzmemo u obzir npr. da je 70-80% našeg tijela voda i da bez nje ne bismo mogli živjeti ni par dana i usporedimo sa onim što pijemo...

Meni je i Jana već katastrofa. Točno osjećam kak je "umjetna" i bezživotna Confused
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
Wurdoff



Pridružen/a: 09. 04. 2008.
Postovi: 27
Lokacija: Planeta Zemlja

PostPostano: 30.4.2008. sri. 11:02    Naslov: Citiraj i odgovori

Postoji neka varijanta da svaku mrtvu vodu oživimo pomoću magneta i zamrzavanja i odmrzavanja. Ide otprilike ovako.

a) Prvo u neku posudu sa širim otvorom uliješ vodu koju ćeš da piješ (oko litar dva), i pustiš otvoreno nekih 10-12 sati da iz nje izađe klor (ako je iz vodovoda)
b) Onda zatvoriš i staviš u zamrzivač na 1 dan.
c) Kad izvadiš iz leda pustiš oko pola sata sat da se odmrzne dio na rubu od pola do 1 cm. To izliješ i baciš.
d) Ono šta ti je ostalo je živa (strukturisana kako neki kažu) voda koja je upravo prošla svoj prirodni ciklus. E sad kad bi još u toj posudi odnosno oko nje imali par magneta da je i magnetno rasporede kako treba to bi bila prava stvar.

Zvuči čudno ali popravi se ukus vodi.
I to je to.
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 11967
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 30.7.2008. sri. 01:37    Naslov: Citiraj i odgovori

http://stjepan.saban.googlepages.com/sastavnica%C5%BEivota
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 11967
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 30.7.2008. sri. 02:22    Naslov: Citiraj i odgovori

[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
Prethodni postovi:   
Započni novu temu   Odgovori na temu    Zemljani -> Ekologija Vremenska zona: GMT + 02:00.
Stranica 1 / 1.

 
Forum(o)Bir:  
Ne možeš otvarati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš glasovati u anketama.


Powered by phpBB
HR (Cro) by Ančica Sečan