S okusom vode (1)
Došlo je proljeće. Kao i obično, zimska letargija sporo se povlači, a i smanjena aktivnost ostavlja svoje pečate u obliku nekih manjih zdravstvenih problema. Osjećam da je vrijeme za akciju, odnosno za temeljito, korjenito čišćenje. Višednevni post nije za mene ništa novo. I uvijek su me rezultati oduševili. Naravno, motivacija je itekako potrebna. (Morate biti uvjereni da je to što činite dobro za vas.) Pri tome, bolje je takve namjere ne razglasiti puno, jer bi zabrinuta okolina mogla samo otežati izvedbu. ("Od čega ćeš živjeti ako ne jedeš? Srušit ćeš se!!") U mojoj obitelji podrška je potpuna i to me veseli.
Za gladovanje je bolje izabrati toplije dane, zbog jačeg osjećaja hladnoće tijekom posta. Ah, lako je to reći! Promjenljivo vrijeme nikako da prestane, a ja se bojim da bi odlaganje moglo završiti potpunim odustajanjem. Ne dolazi u obzir! I tako…dan prije sve je spremno. Tu je alat za klistiranje, vaga je ispravna, a kupio sam i bocu Biotta-Breuss miješanog organskog soka od povrća. Nisam siguran da ću ga uopće koristiti (shvaćam to kao rezervu za veće slabosti ili mučnine). Toliko je lošeg okusa, da mi već sada izaziva gađenje. Doduše, ni tankanje s barem 1-2 l obične vode dnevno nije mačji kašalj. Naročito kada se mora. (Mnogi i inače mrze vodu. "Kako to možeš piti?") Kažu da bi trebalo piti s izvora. Ako je moguće. Ni filtriranje nije loša ideja. Uglavnom, dobar dio ovog gladovanja mislim provesti samo uz vodu.
Prvi dan. Trulo vrijeme. Uporna kiša ponekad baca u očaj, ali moji prioriteti sada su sasvim drugačiji. Dakle, vaga pokazuje 83 kg. (Trend pada narednih dana više je nego izvjestan.) Iako bih želio da se postupak ubrza, jasno mi je da auto-razgradnja počinje tek za 2-3 dana. Glad se pojačava što dan više odmiče. Šetam iza posla, kako bih barem na trenutak zaboravio na činjenicu da je zanemarivanje obroka upravo počelo. A kod kuće, na stolu zdjela lješnjaka. Mljac, a da uzmem jedan? No, no, samo sam se šalio…
Ustajanje drugog dana upozorava me na realnost trenutka. Zapravo, radim grešku-dižem se suviše naglo. Magli mi se pred očima i moram sjesti. Ne osjećam se blistavo. Slabost se protegla na nekoliko sati. Ne zabrinjavam se, jer se ovakve krize mogu očekivati. Dođu i prođu. No, glad je velika. Još kod lifta osjećam onaj čarobni miris Teine maneštre. (Osjetila su istančanija nego inače.) Naravno, bez nogica i sličnih "svinjarija". Teško joj odolijevam i bježim u sobu, kako bi napast bila manja. Popodne provodim u meditacijama. Sve je u najboljem redu. Nalivanje vodom za sada dobro podnosim.
Treći dan. Ustajem se polako i oprezno, pa i slabost izostaje. Nekoliko vježbi razgibavanja uvjerava me da sve dobro funkcionira. Na poslu ne pričam puno o svojim aktivnostima. Tek, kolegica iz kancelarije zna što se događa. I bolje da je tako. Pouzdano znam da bi puno njih voljelo znati što se događa, kako bi se zgražali i "dobronamjerno" savjetovali. (Svojevremeno sam više o tome govorio i odmah saznao za armiju ljudi koja je tako završila u bolnici. Informacije su, u pravilu, bile iz druge ruke. Dakle, čuo sam za onoga… Ne znam kako se zove… Mi brinemo za tvoje zdravlje… Imaš ogromne podočnjake!) Vjerojatno danas počinje tamanjenje tjelesnih zaliha. Ovaj "klik", odnosno prebacivanje na rezervne izvore hrane, je suština svega. Tijelo je vrlo selektivno i prvo prerađuje najnekvalitetniji raspoloživi materijal. Rekli bi, smeće. Provodim prvo klistiranje, samo s mlakom vodom. Znate li čega sve ima u crijevima?
Četvrti dan. Glad vidljivo nestaje. Ne kažem da uopće ne razmišljam o hrani, ali je podnošljivo. Znojenje je pojačano, a zadah iz usta sve intenzivniji. Očito se izbacivanje otrova provodi na svim razinama. Dva puta dnevno trljam cijelo tijelo mokrim ručnikom (i kupanje je svakodnevno), kako bi pore ostale otvorene. To doprinosi i neophodnoj psihičkoj stabilnosti. Dnevni gubitak na kilaži ne prelazi 1 kg. Iz ormara izvlačim dodatnu deku. Energija se troši vrlo štedljivo, što bi značilo da je i unutrašnje zagrijavanje reducirano.
http://www.ritelefax.hr/stalnerubrike.asp?ib=505&sr=23S okusom vode (2)
Kako dani posta odmiču, voda mi postaje sve odvratnija. Negdje oko šestog dana postaje mi toliko neukusna, da me tjera na povraćanje. I hladna i topla i mlačna. Nešto je trebalo poduzeti. Pribjegavam kompromisu, pa miješam 3 dijela vode s jednim dijelom 100%-tnog soka od naranče. I tako je dobro. (Polemika u stručnim krugovima o tome, da li je bolje gladovanje samo uz vodu ili gladovanje uz sokove još uvijek traje. Prema vlastitom iskustvu, profitirat ćete na oba načina.) No, postoji jedan drugi problem, malo teže rješiv. Slina. Okus joj je loš, vjerojatno zbog povećane toksičnosti. Strpljenja, neće potrajati zauvijek…
Iako bi, prema nekoj logici, moj energetski nivo trebao biti ravan nuli, primjećujem da i nije tako. Bez problema pješačim 5-6 km, a da se ne zadišem. Klistirom se ispire sve više i više otpadnih materija. A to i nisu obični otpaci. Na osnovu razmjene iskustava s više ljudi, koji već dugo povremeno gladuju, na ovakav način ponekad se izluči gomila nametnika (gliste, trakavice i sl.), a ponekad i dugačka, crna, gumasta materija, kojom je crijevo bilo obloženo godinama. (Što mislite o absorpciji hranjivih tvari u takvim okolnostima?) Neki se uplaše, jer misle da izlučuju crijevo. Klistir kod gladovanja je obavezan i teško ćete naći bolji način za potpunu crijevnu sanaciju.
Iako sam najprije planirao tjedan, gladovanje sam produljio na 9 dana (osobni rekord). Desetog dana ujutro vaga pokazuje da je ukupni gubitak 7 kg. Udjel mišićne mase u gubitku je minimalan. Glavninu čini štetni višak. Otprilike kao da svaki dan teglim uteg od 7 kg, opterećujući time kralježnicu, zglobove i sve ostalo. (Nagrizanje organa zbog neophodnog minimuma hrane ne počinje prije 45. dana.)
Povratak na režim "hrana" dobro sam razradio i strogo ga se pridržavam. (Nepridržavanje može dovesti do ozbiljnih problema.) Ujutro čaša gustog voćnog soka bez šećera. Oguljenu jabuku rastegnem na 2 sata, zalogaj po zalogaj, uz temeljito žvakanje. Još jedna jabuka i mrkva popodne, po istom režimu. Drugi dan isto, uz dodatak krastavca bez začina i miso juhe s nešto kuhanog povrća. Treći dan dodajem kuhani krompir i malo riže. Četvrti dan tjesteninu. Iza toga polpete od povrća, grahorice i nešto sjemenki. Kruh bolje čim kasnije. Začudo, želja za slatkim gotovo se sasvim gubi. Nakon petog dana, može se normalno jesti prema vegan-režimu. Tko jedva čeka da nastavi s nezdravom prehranom (kako bi "ojačao"), bolje da s gladovanjem i ne počinje. (Dolazi mi asocijacija na hvaljeni LGG, koji se dodaje u neke mliječne proizvode. Postoje samo dvije lokacije, gdje se može naći: ljudska crijeva i ljudski izmet. Iz kojih mrtvaca? Iz čijeg izmeta?) Normalna probava uspostavlja se nakon dan-dva. (Slina normalnog okusa također.) Usprkos predrasudama oko klistira, probava je bolja nego ikada. Stolica više nije ljepljiva (ljepljivost je simptom opće zatrovanosti).
Zanima vas kakve se opipljive koristi mogu očekivati? Osim navedenog, jedna tvrdokorna infekcija mokraćnih kanala naprosto je nestala. Krvarenja iz desni također. Zapravo, skoro da je nemoguće pobrojati sve ono dobro što se desilo. Trebalo bi više ovakvih priloga. (Fizička kondicija je, u najmanju ruku, ostala ista.) Ono najimpresivnije ostavio sam za kraj. Već 30 godina patim od proljetnih alergija (šmrcanje, kihanje, suzenje očiju). Svojevremeno sam koristio sve moguće metode, koje medicina nudi. Od injekcija do širokog dijapazona kapi i tableta. Ako je kakve pomoći i bilo, bila je vrlo kratkotrajna. Koliko sam se zatrovao, mogu samo misliti. Situacija se nešto popravila nakon prelaska na zdraviju prehranu, ali simptomi me nikada nisu sasvim zaobišli. Niti jednog proljeća. Do ovog. A ove godine… OD ALERGIJE NI TRAGA. Ni šmrcanja, ni kihanja, ni suzenja NIŠTA! Za medicinu nevjerojatno (Bez lijekova? A geni?), za mene logično. Sve dolazi i sve se lijepi na zatrovan organizam. Provjerite koje nus-pojave izazivaju lijekovi protiv alergije, pa sami ocijenite njihovu korist.
ako netko ima strpljenja sve objasnit ja bih ja lijepo zamolila 
i onaj dio ponovnog navikavanja na hranu? help someone 
pogotovo tebi luna 
hvala..... 
